Muharem Budimlić, pčelar iz Australije: Pčele su krilati farmaceuti!

Muharem Budimlić, pčelar iz Australije: Pčele su krilati farmaceuti!

SHARE

Piše: Muharem Budimlić

Med, polenov prah, propolis i matična mliječ koriste se već nekoliko hiljada godina. Ali šta danas znamo o tim pčelinjim proizvodima, osim da su korisni i dragocjeni u kućnoj apoteci? Jedna od definicija kaže da je med „slatka tvar, koju pčele sakupljajući nektar i druge slatke sokove biljaka obogaćuju svojim sokovima, prerađuju i spremaju u saće da sazri“. Tri četvrtine meda čini šećer, najviše voćni šećer ili fruktoza, i tu se uvijek nađe peludi i voska. Nema bjelančevina i masti, ima malo vitamina i malo više minerala. Među stotinjak ostalih sastojaka su brojne organske kiseline: (mravlja, glikolna, jabučna, limunska, mliječna) i brojni enzimi: (invertaza, dijastaza, esteraza, betafruktozidaza). Za antimikrobna svojstva meda zaslužan je vodikov peroksid, koji nastaje oksidacijom glukoze, a kao sporedni proizvod te reakcije stvara se glikolna kiselina.

MNOGO, MNOGO BOLJI OD ŠEĆERA

Muharem Budimlić sa suprugom Azeminom

Zahvaljujući fruktozi, koja je dvostruko slađa od običnog šećera, saharoze, za istu slatkoću potrebno je manje meda nego šećera. Kako med nije „kaloričniji“ od šećera, jasna je energetska ušteda i dijetetska virjendost za sve one koji broje kalorije. Prednost meda je i što sadrži vrijedne prehrambene sastojke, dok obični šećer sadrži prazne kalorije i za razgradnju koristi vitaminske rezerve B skupine. Zbog toga, medicinski stručnjaci za ishranu imaju običaj reći da bijeli šećer postoji samo zato da bi ga izbjegavali.
Ako znamo da med spada u grupu prehrambenih namirnica sa umjerenim GI, a obični šećer u visoki GI i to je razlog da med koristimo u ishrani umjesto šećera.

Glikemijski indeks je zapravo brzina kojom se povećava nivo šećera u krvi nakon što se pojede određena namirnica. Taj faktor je najvažniji u spriječavanju brojnih bolesti – od dijabetesa tip II pa sve do kardiovaskularnih oboljenja.

Med sadrži invertan šećer-smjesu fruktoze i glukoze, čije su komponente odmah spremne za apsorpciju, pa se organizam ne mora truditi razgrađivati ga. Zato je med lako probavljiv i najbrže donosi energiju. To je posebno važno u ishrani djece, bolesnika i rekonvalescenata, sportaša kojima energije nikad dosta. Med je zapravo nešto između HRANE I LIJEKA. Ipak djeci do prvog rođendana med ne treba davati.

Iako neki roditelji mješavinom meda i maslaca premazuju mališanima desni radi smanjenja boli izazvane nicanjem zubića, pedijatri to strogo zabranjuju. Sva istraživanja pokazuju da on može ugroziti zdravlje djece mlađe od godinu dana.
U medu se mogu nalaziti spore koje uzrokuju dojenački botulizam (opasna bolest koja paralizira mišiće i otežava disanje), a kojima se nerazvijeni probavni sustav novorođenčeta ne može oduprijeti. Tek nakon prve godine života, kad probavni sustav ojača, ova opasnost više ne postoji pa starija djeca mogu bez rizika uživati u okusu i zdravstvenim prednostima meda.
Narodna uzrečica kaže: „Ono što krava daje mladima, pčela daje starima“. Stariji obično imaju poteškoća s apsorpcijom hrane, lučenjem enzima, nedostatkom apetita i energije te čestim opstipacijama (zatvor stolice). Sve to olakšava redovna upotreba meda u ishrani.

Kod nas se med uvijek koristio kao sredstvo za lakše iskašljavanje. Otopljen u toplom mlijeku bio je bolja pomoć za uspavljivanje nego brojanje ovaca. Danas znamo da ta kombinacija ubrzava stvaranje serotonina, odgovornog za opuštanje, dobro raspoloženje i miran san.

DODATAK ZAŠTITNIH TVARI

Ovdje na području Gold Coasta, gdje ja pčelarim, pčele uglavnom sakupljaju nektar sa drveća Eucaliptusa, a nešto manje sakupljaju i sa drugih cvjetnica.

Med je prastaro sredstvo za liječenje rana koje teško zarastaju. Kasnije je tek dokazano da je za ljekovitost meda odgovoran hepertonični sastav, koji „vuče“ sekrete i smanjuje otok zbog prisutnih fitoncida, antimikrobnih tvari koje biljke stvaraju za zaštitu od raznih bakterija i plijesni. Pčele ih sakupljaju zajedno s nektarom i drugim biljnim sokovima. U narodu je običaj da se za brže zacjeljivanje rana i opeklina med miješa sa ribljim uljem. Kako danas poznajemo sva svojstva meda i ribljeg ulja, možemo samo zaključiti da je to odlična kombinacija.

Med je od pamtivijeka sredstvo za ublažavanje tegoba u probavnom sustavu, jer djeluje laksativno. Primjenjuje se kod bolesti jetre, žuči i bubrežnih oboljenja. Kod gastritisa i čira na želucu i dvanaesniku uzima se obično tako da se 30 do 40 grama meda tri puta dnevno otopi u toploj vodi i popije sat do dva poslije jela. Ako želite poboljšati apetit i lučenje probavnih sokova, preporuka je drugačije: neposredno prije obroka treba popiti med rastopljen u hladnoj vodi.

Bez obzira zbog čega se med uzima – zbog bolesti ili prevencije bolesti ili užitka – NIKAD SE NE JEDE NERAZRIJEĐEN KAŠIKOM. Najbolje ga je otopiti u vodi, mlakom čaju ili mlijeku. Mlakom svakako, jer temperatura viša od 40°C uništava najfinije i najkorisnije sastojke i čini med prosječnom namirnicom.
Iako sadrži male količine svega, ipak je ljekovit, posebno zato što ublažava opći problem današnjice – nedostatak zaštitnih tvari.

Antitumosko djelovanje meda

Značajno je ovdje spomenuti da novije naučne studije ukazuju na antimutageno i antitumorsko djelovanje meda. Stoga se preporučuje osobama s povećanim rizikom za rak ili koje liječe od raka, posebno debelog crijeva. Otkriveno je, naima, da kafeinska kiselina i njeni metaboliti pomažu u liječenju raka debelog crijeva. Med je takođe savršeni lijek protiv grlobolje i kašlja. Polako se otapa u ustima i štiti stražnji dio grla od iritacija.

Muharemov pčelinjak u Australiji

Kakav med kupujemo

Med ovisi o paši pčela (pa može biti „zdrava“ ili „nezdrava“ namirnica, ovisno o tome šta sadrži, pa se tako razlikuje sortni med od bagrema, kestena, lipe, suncokreta, kadulje, ruzmarina… Može biti i miješani, kao što je primjerice livadni. Ovdje na području Gold Coasta, gdje ja pčelarim, pčele uglavnom sakupljaju nektar sa drveća Eucaliptusa, a nešto manje sakupljaju i sa drugih cvjetnica.
Svojstvo meda ovisi o svojstvima cvijetnog praha i drugih sastojaka pa se pH meda kreće od kiselog pH e,2 do luznatog pH 6,5. Tamniji med koji pčele sakupljaju sa jedne vrste Eucaliptusa izuzetne je kvalitete, jer njegova boja i okus to potvrđuju. Tamniji med je obično bogatiji mineralima i manje je kiseo.
Boja meda zavisi o količini klorofila, karatenoida, aantocijanu i taninu važnih antioksidansa u borbi sa slobodnim radikalima. Slobodni radikali su visoko reaktivne molekule kisika koje mogu izazvati kancerozne promjene na stanicama, a mogu uzrokovati i prerano starenje i aterosklerozu.

Ako je potrošačima meda stalo do toga da što više saznaju šta su to slobodni radikali, a mislim da bi trebali znati, ako već ne znaju, neka zamole svog kućnog doktora da im to detaljno objasni, pa će tek tada da se uvjere o kakvim se „zloćama“ radi.

Pčele su postojale još u tercijarnom periodu zemlje, približno 56 miliona godina prije pojave prvobitnog čovjeka.

„Ono što jedete može snažno uticati na vaše zdravlje. Zapravo, već samo jedući pravu vrstu hrane možete spriječiti ili izliječiti čitav niz bolesti i poremećaja“. (Dr. EARL MINDELL, farmaceut i doktor medicinskih znanosti.
Posebna vrsta meda je med medljikavac. Takav med potiče sa drveća: hrasta, vrbe, jablana, jele i bukve. Vjerovatno ovdje u Australiji potiče sa pojedinih vrsta drveća koje ovdje obitava, što meni iz razumljivih razloga nije poznato, jer takvu vrstu meda na svom pčelinjaku nisam još imao priliku vidjeti.
Ova vrsta meda je prava riznica minerala posebno minerala željeza. Ima ga 13 puta više u odnosu na drugu vrstu medova. Zato se takav med preporučuje malokrvnim osobama.

O vrcanju i skladištenju

Med se vrca pomoću centrifugalnih strojeva, koji moraju biti, kao i ostali pribor za vrcanje izuzetno čisti. Ambalaža (posude u koje se sipa med) moraju biti od stakla ili od plastike za koju postoji atest da se u istu mogu stavljati živežne namirnice.
Pčelari su takođe obavezni obezbijediti da se med, kao živežna namirnica, skladišti i čuva u odgovarajućem higijenskom prostoru i tako sačuvaju reputaciju meda kao čistog prirodnog proizvoda.

Preporučio bih potrošačima meda i ostalih pčelinjih proizvoda da izbjegavaju kupovinu tih proizvoda koji potiču sa „zagađenog“ područja (blizina autoputeva, aerodroma, industrijskih zona), jer takvi pčelinji proizvodi, prema ispitivanjima koja su provedena, u sebi sadrže teške metale i nisu zdravi za ljudsku upotrebu.
Potrošači meda trebaju takođe izbjegavati med koji je previše rafiniran, grijan i tehnološki previše dorađivan, jer se takvom medu ostranjuju najdragocjenjeniji sastojci, posebno polenov prah koji je inače sastavni dio meda, a koji je izuzetno zdrav pčelinji proizvod.

Ponekad se kaže „med može stajati kao zaliha sto godina“, kako bi se naglasila njegova nepokvarljivost. Ali mora biti dobro zatvoren, na suhom i prohladnom mjestu. Ne u frižideru. Ipak kod izbora i kupovine meda imajte na umu da su njegovi najdragocjeniji sastojci – polifenoli i enzimi – ujedno i najosjetljiviji, pa stoga uvijek nastojte zahtijevati od pčelara da vam odabere što svježiji med.
Kako je vrlo higroskopan, navlači vodu i razređuje se. Tako omogućuje kvasčevim gljivicama da se razmnožavaju i počinje neželjena fermentacija, alkoholno vrenje. U toj reakciji nastaju alkohol i ugljični dioksid, koji ispari, a alkohol se pretvori u sirćetnu kiselinu, pa je s medom gotovo.

Kvalitetan med ne smije sadržavati više od 20 posto vode. Kod kupovine meda provjerite porijeklo meda i, po mogućnosti, dajte prednost domaćim proizvodima. Osim toga potrebno je da na ambalaži bude naveden i datum proizvodnje, jer svježiji med ima manje promijenjena hranjiva svojstva u odnosu na onaj starijeg datuma proizvodnje.
I još jedan savjet: izbjegavajte med koji na površini, iznad kristaliziranog dijela, ima tanak tekući sloj (to je znak da je med star) ili pak sloj pjene (znači da je fermentirao).

Zablude o kristalizovanom medu

Mnogi kupci, samo zbog svog neznanja, prilikom kupovine meda izbjegavaju da kupe onaj med koji se zgusnuo ili stvrdnuo-kristalizovao ili „ušećerio“ kako to naš narod kaže. Oni od proizvođača meda zahtijevaju samo žitki med i zbog toga se mnogi proizvođači meda, naročito u toku zimskih dana, trude da zadovolje ukus potrošača, pa svoj zgusnuti ili kristalizirani med čak i na visokoj i nedozvoljenoj temperaturi dovode u dopadljivo žitko stanje.

Tom prilikom, zagrijavanjem ili pregrijavanjem, medu se oduzimaju mnoge ljekovite osobine, zbog kojih ga inače potrošači sigurno i kupuju.
Otkriveni hormon u medu – HOLIN –  izaziva gibanje u želucu i crijevima, a od toga zavisi normalna probava i zdravlje čovjeka. Taj hormon osposobljava čovječiji organizam time što tvari koje su sadržane u medu brzo otprema do mjesta gdje su potrebna. Upotrebom meda omogućava se normalan rad crijeva i sprječava se zatvor, naročito kod djece i stariji ljudi. Fruktoza iz meda povoljno djeluje na peristatiku (ritmičko gibanje crijeva koje sluzi pomicanju sadržaja u crijevima pri probavi). Ovo naročito dolazi do izražaja ako se uzima med koji je aromatičan. Med koji su pčele sakupljale sa cvijetova drveća Eukaliptusa ovdje gdje ja pčelarim vrlo je aromatičan i toplo preporučujem potrošačima da ga koriste.
Organske kiseline u medu povoljno utiču na crijevnu floru, sprječavajući fermentaciju, a eterična ulja i prirodni šećeri u vrlo gustom stanju su čisti antiseptici. Zbog toga med veoma povoljno djeluje i pri raznim crijevnim krvarenjima.

Nema nikakvog razloga da se zgusnuti ili kristalizovani med smatra manje vrijednim, jer je to normalna pojava. Do toga procesa dolazi uglavnom zbog toga što se glukoza (grožđani šećer) u medu, pri određenoj temperaturi ne može da ostane u tekućem stanju, nego se u otopini oblikuju kristali i sav med poprima kremast sastav, a kasnije taj dio meda postaje čvrst.
Kristalizacija nema nikakvog uticaja na prirodni i hemijski sastav meda. Veća ili manja sklonost da med prelazi u čvrsto stanje zavisi u prvom redu od koncentracije grožđanog šećera u njemu, njegovom odnosu prema količini vode i o relativnom omjeru između dva glavna šećera u medu – glukoze i fruktoze. Ako je u medu više glukoze, više se klistalizira. Na proces kristalizacije utiče i vrsta biljaka od koje potiče med, vlažnost i temperatura zraka i prostorija u kojoj je med smješten.

Med u saću

Jedan broj potrošača meda ima naviku da uzima med za ishranu koji nije istresen iz saća – takozvani med u saću. I, dobra im je to navika, jer takav med, po svojoj ljekovitosti, nadmašuje sve ostale medove koji su istreseni iz saća, jer u medu istresenom iz saća ima malo ili nikako polenovog praha koji je djelimično sastavni dio meda, a koji je izuzetno koristan za ljudsko zdravlje.
Konzumiranje meda u saću sličan je konzumiranju žvakaćih guma, znači komadić meda se stavi u usta i što je moguće više zadržava, a nakon toga se ostatak voska izbaci iz usta. Ako se i proguta manja količina voska, nije nikakav problem. Veoma je bitno da djecu podučite tom postupku, da se ne bi desilo da progutaju svu količinu voska.

Kada je u pitanju korištenje meda u saću, evo šta o tome kaže prof. dr N. Cicin, član Akademije nauka Sovjetskog Saveza: „Nauka i praksa su već odavno dokazali da je pčelinji med izvanredno koristan proizvod. Naročito za čovječiji organizam je koristan med koji nije istresen iz saća, jer u sebi sadrži i izvjesne količine polenovog praha. Sretao sam ljude koji su svakog dana ujutro, na pola sata prije doručka, uzimali po jednu čajnu kašičicu meda sa saćem. Pokazalo se da je to bilo dovoljno da iščeznu mnoga oboljenja i da se ponovo uspostavi prijatno raspoloženje. Pri sistematskom korištenju med naročito dobro djeluje na nervni sistem i varenje, a takođe doprinosi otpornosti organizma prema nizu zaraznih bolesti“.

Ovdje u Australiji gdje ja živim i bavim se pčelarfstvom, pčelaru, s obzirom na ovdašnje uslove bavljenjem uzgojem pčela, nisu potrebna znanja kao pčelarima na ostalim kontinentima; dovoljno im je da znaju sastaviti okvir, postaviti žicu i satnu osnovu, poredati okvire u košnicu, naseliti je pčelama i svaki mjesec vrcati med. U jednom od narednih brojeva, za BH pčelar namjeravam opširno pisato i načinu uzgoja pčela u Australiji. Za tekst “Med i ostali pčelinji proizvodi”, osim svog znanja i iskustva, koristio sam sljedeću literaturu: “Pčele i zdravlje”: Nijaz Abadžić; “Pčele – krilati farmaceuti” i “Pčele i medicina” od dr. Jojrisa Petrovića Nauma te časopis “Doktor u kući” od Vere Prebičević, doktorice nutricioniste.

Zanimljivosti o pčelama i njezinim proizvodima

Pčele su postojale još u tercijarnom periodu zemlje, približno 56 miliona godina prije pojave prvobitnog čovjeka.
Pčelinji proizvodi – med, cvijetni prah, matična mliječ, propolis i otrov iz žaoke – predstavljaju dragocjenu riznicu ljekovito-profilaktičkih sastojaka koji se savremenom čovjeku nude kao nezamjenjivi darovi prirode i prijatelji čovjekovog zdravlja.

Da bi sakupile kilogram meda, pčele moraju da posjete 10 miliona cvjetova i da pređu put od 360 do 450 hiljada kilometara.
Dokazano je da svaka kapljica meda sadrži više od stotinu različitih, za organizam veoma važnih supstanci.
U prirodi još nije pronađena materija koja sadrži tako veliki broj različitih vitamina i u tolikoj količini kao što ih ima matična mliječ.

Svako zrnce polena je biološko jedinstvo koje sadrži sve što je neophodno za život – bjelančevine, vitamine, aminokiseline, masti, ugljene hidrate, enzime, koenzime, hormone i mnoge druge sastojke od kojih  neki nisu još ni proučeni.
Superiornost propolisa kao prirodnog antibiotika je u tome što nije škodljiv ni za koji dio čovjekovog organizma.
Druženje sa pčelama obogaćuje i oplemenjuje čovjeka. Bavljenjem pčelarstvom može da ima veliki značaj upravo zbog pogodnih mogućnosti za aktivnu rekreaciju i relaksaciju.

Kad se posmatra pčelinje društvo u jednoj košnici, u kome postoji savršena podjela rada: („Zna se ko kosi, a ko vodu nosi“) besprijekoran rad i čistoća; disciplina; dužnosti kod kojih se zna funkcija svake jedinke; organizovano staranje o njegovanju matice i uzgoju legla; precizna i ekonomična izgradnja sača; donošenje cvijetnog praha i vode; odbrana od mnogih neprijatelja i stetočina – nemoguće je oteti se utisku da su pčele zaista najorganizovanija bića prirode.

MEDNE MUDROSTI

Med hrani i mnogih bolesti brani
Ko neće da daje novac za med, davaće mnogo više za lijek
Med smanjuje gorčinu života
Uzmi po malo meda i radi ljepšeg izgleda
Budimo zahvalni pčeli, jer bez nje meda ne bi jeli
Koga čuva medna apoteka ne treba mu doktorova lijeka
Sa pčelinjim proizvodima život je ljepši i duži
Korisnije je med koristiti stalno po malo nego mnogo odjednom
Kad bi pčele sve što sakupe pojele nikad u košnici meda ne bi bilo – ugledajmo se na njih
Ništa slađe od meda, ni gorčije od jeda
Svakog dana šolju mlijeka i kašiku meda pa ćeš biti mlad i kad budeš deda
Sve što treba zasladiti – zasladi medom
Ko pčele i nehotice truje, sebi i drugom život pogoršava i skraćuje
Potrebnija je pčela nama nego mi njoj
Ne postoje slučajno spomenici pčeli-zadužila je ona svijet cijeli
Ko ne koristi redovno med, prvi će čekati kod doktora na red

(BH pčelar)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY