Anto Lovrić iz Žepča: Više volim da me ubode 10 pčela nego...

Anto Lovrić iz Žepča: Više volim da me ubode 10 pčela nego 1 komarac!

SHARE

Ako želite pravi med, najbolje je da ga kupite od pčelara na kućnom pragu. Ono sve ostalo može biti svega. Tehnologija je napredovala, ljudi prave svega i svašta, prodaju ga pod med, a on mena nikakve veze sa medom. Samo je sladak – savjetuje potrošačima Anto Lovrić iz Žepča.

Anto Lovrić

Obitelj Lovrić iz Globarice kod Žepča pčelarstvom se bavi više od 35 godina. Jedni su od uspješnijih i cjenjenijih pčelara iz ovog područja BiH, a pčelarstvo im je višedecenijska tradicija.

“U pčelarstvu smo od 1978. godine. Moja oba strica su bili pčelari, pa ćaća. Onda sam na naslijedio od ćaće. Imam brata u Kninu, ima i on nekih 40 – 50 košnica. Tako mi Lovrići uglavnom pčelarimo svi – priča Anto Lovrić.

Anto Lovrić sa ocem

Njegov otac Vinko dodaje:

“Ne znam ni ja tačno kad smo počeli. Počelo se od jedne košnice, pa sam uzeo još dvije košnice. I tako se proširilo. Lijepo smo napredovali, a onda jedne godine nastupi neka bolest, najezda varoe. I u proljeće nam se prepolovio pčelinjak. Pola u zemlju bacili, pola ostalo nama. E, kad je Anto, moj sin preuzeo brigu o košnicama i pčelama sve je krenulo nabolje. On više zna i voli ih više od mene. On je pčele toliko zavolio, da se ne bi nikada od njih rastavio, niti će. Ne daj Bože, kad bi bilo i pet i šest godina da nema ništa u košnicama, on ne bi odusto. Ganjao bi, pa dokle može.

Treutno Lovrići imaju oko 100 do 105 društva. Uglavnom se kreću oko broja 100, mada je bilo godina kada je bilo i po 115 društava. Vele da su zadovoljni stanjem na pčelinjaku. Koliko je pčelarenje zahtjevno i brigom i vremenom koje vam uzima?

„Ovaj posao je vrlo zahtjevan,. Ali ako ga čovjek voli nije težak. Može se stići. I unosan je posao. Malo koja godina bude da pčele ne mogu same sebe pokriti.

Kažu, da loše godine brzo zaboravljaju. Ova je bila najlošija od kako pčelare. Nisu za sebe izvrcali ni grama? Ali, je zato prošla bila solidna.

“U dobroj godini, pčele su dnevno unosile između 6 i 7 kilograma na bagremovoj paši. Pčele su radile kao sat. Žepče je, inače, kraj u kojem dominira bagremova paša. Imamo i nešto livade. I šuma zna dosta dati meda. Ja obično vozim u Papratnicu na šumski med i bude ga skoro svake godine. Vozim jednu turu s kamionom od oko 80 košnica.

Je li istina da pčelarenja nema bez kotača?

“Teško je baviti se stacioniranim pčelarstvom, jer malo je mjesta gdje imaju dvije paše. To je rijetskost na jednom terenu.

Osim meda, Lovrići proizvode polen i propolis. Otpočeli su i sa proizvodnjom matica. Sve uglavnom prodaju na kućnom pragu.

“MI nemamo problema sa plasmanom naših proizvoda. Imamo naše stalne mušterije. Naša je deviza „Ako imaš kvalitet i mušterije su ti stalne“. Mi čak imao naše stalne kupce i van BiH – kažu Lovrići.

Na pitanje kakav je stav društva u BiH prema pčelarima, kažu:

„Nismo zadovoljni. Imali smo federalni poticaj 10 maraka po košnici. Taj poticaj od 10 KM ne može biti ni za lijekove. Praktički smo prepuštani sami sebi. Od kada ja pčelarim, dvije godine smo imali i kantonalni poticaj.

Lovrići su članovi Udruženja pčelara u Žepču. Tražili su i predlagali, kažu, u nekoliko navrata, da se otvori jedna punionica. Ali, niko nije ragirao.

Anto pravi poređenja sa pčelarstvom nekada i danas. Kaže da je danas puno teže pčele održavati u životu nego prije 30 godina. Nije bilo prskanja zaštitnim hemijskim sredstvima, nije bilo zrčenja, zagađenosti zraka i biolja.

„Nekada, kada smo mi tek počinjali pčelariti varoa se tek pojavljivala. I to je bila mala borba u odnosu na današnju. Onda nije bio veliki problem varoa, a danas jeste. Ako promašiš jednu godinu, izgubio si sve, promašio si sve – kaže Anto i dodaje da i u Žepču ima mnogo bolesti koje napadaju košnice i pčele.

„Naše pčelinjake nozemoza uništava godinama, a malo ko od pčelara se bori sa tim. Samo kaže na proljeće nestalo mi pčela, uginule mi.

Zanimljivo je da Anto prilikom pregleda pčela ne koristi nikakvu zaštitnu opremu. Uopće ne reagira na ubode pčela?

„Ne reagiram… Godinama se to naviklo. Nekad kad smo tek počinjali, onda smo imali šešire, rukavica, i oticali. Bilo je svega. A sad ništa. Nemam nikakvih reakcija na ubod pčela. Volim da me ujede 10 pčela nego 1 komarac

Kako izađete na kraj sa lošim godinom kao pretprošla? Šta onda radite?

„Prihranjujemo ih. Prihranjujemo, inače, pčele šećernim sirupom. Dajemo im i medne pogače. Uglavnom ja pogače pravim sebi u jesen, a preko ljeta smo ih prihranjivali sirupom

Kako prepoznati pravi med?

Anto Lovrić

“Ako želite pravi med, najbolje je da ga kupite od pčelara na kućnom pragu. Ono sve ostalo može biti svega. Tehnologija je napredovala, ljudi prave svega i svašta, prodaju ga pod med, a on mena nikakve veze sa medom. Samo je sladak – savjetuje potrošačima Anto Lovrić iz Žepča. (bhpčelar/Radio Žepče)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY