Bojo Pejčinović iz Banja Luke: Zanesenjak, poeta i stručnjak sa Vrbasa!

Bojo Pejčinović iz Banja Luke: Zanesenjak, poeta i stručnjak sa Vrbasa!

SHARE

Ljubav prema prirodi i društvu obuzela je mlađanog Boju. U cjelosti se posvetio nauci, prirodi, pčelama i obrazovanju mladih ljudi. Uporedo je pjevala i njegova pjesnička duša, sricao je rime, stihove i strofe prirodi, rodnoj Župi u laktaškoj opštini i ubrzo objelodanio zapaženu zbirku poezije “Pčela”. Bilo je to 2010. godine.

Bojo Pejčinović je rođen davne 1930. godine u Miloševcima kod Laktaša, gdje je završio osnovno školovanje. Odatle se zapustio u Banja Luku, gdje je završio srednju školu, pa nastavio dalje. Vrijedan i marljiv, nakon više pedagoške škole, upisao je Prirodno – matematički fakultet, Odsjek geografija i istorija i završio ga u roku.

Iako u poodmaklim godinama, ovaj zanesenjak poeta se sjeća svojih dječačkih dana. I sada kao da bosnog trči stazama svoga djetinjstva. Sa svega pet godina, daleke 1935. godine, osluškivao je zuj pčela i osjetio slast meda iz očevih košnica u rodnom selu Miloševci. Kaže, otac je imao 40 košnica.

Ljubav prema prirodi i društvu obuzela je mlađanog Boju. U cjelosti se posvetio nauci, prirodi, pčelama i obrazovanju mladih ljudi. Uporedo je pjevala i njegova pjesnička duša, sricao je rime, stihove i strofe prirodi, rodnoj Župi u laktaškoj opštini i ubrzo objelodanio zapaženu zbirku poezije “Pčela”. Bilo je to 2010. godine.

Otvoriše nam se širom vrata ugledne porodične kuće, usred bujne vegetacije u pitomom banjolučkom naselju Lazarevo, a na vratima, vedra lica i osmjeha dočeka nas Bojo, pa osu se priča beskrajna, ali ugodna. Dočeka nas i vrijedna domaćica, supruga Jelena, prosvjetarka u mirovini. Tu je i kćerka Dubravka, stigla je iz Slovenije, gdje se već afirmisala kao ekonomsita. Nema im još sina Miroslava iz daleke Amerike. Kaže Bojo da je vrstan stručnjak, ne reče koje struke.

Bojo veli da ga je ubrzo poslije fakultetskog obrazovanja bilo u pedagoškoj i pčelarskoj literaturi, te da je dugo vremena u upotrebi pčelara bio njegov priručnik “Savjetnik i vodič, radovi u pčelinjaku po mjesecima”.

Bio je Bojo i sekretar i predsjednik Društva pčelara Banje Luke i član Saveza pčelarskih organizacija Jugoslavije, pa je kao najbolje organizovano Društvo, 1979. godine dobilo zasluženo priznanje, nagradu i diplomu. Tom nagradom se Bojo s pravom diči. On i danas misli da je najzaslužniji za ovo prestižno priznanje.

Bojo je bio poznat i po sopstvenom preparatu “MEDPROPOL” od meda, propolisa i polena za brzo fizičko i psihičko jačanje organizma, ali i kao prirodni lijek za brojne bolesti.
Pjevao Bojo, pjevao prirodi i pčelama, pa osim nekoliko drugih zbirki poezije, objavi i svijetu podari svojevrsnu zbirku rima i strofa pčelama posvećenih. On vjeruje da je ta njegova iskrena i nadasve, nesebična posvećenost pčelama najzaslužnija za njegovu vitalnost i dugovječnost.

Simbolično je i to što smo našli u nekoliko objavljenih Bojinih knjiga, preparirane listove Bojinog drveća, između kojeg je davno kročio, hodio i dohodio do nemjerljivog bogatstva i saznanja o vrijednosti prirodnih dobara. Bojo sa zanosom govori o poetici s prirodom, u prirodi i o prirodi.

“Ja jednostavno pjevam, jer riječi naviru i nadiru, zbore, romore, grgore i govore iz srca i iz dna duše moje. Izviru, ne daju mi da spavam u miru.

Iako se zadnjih godina njegovo druženje s pčelama svelo na minimum, Bojin život će, ipak, ostati u mislima, u rimama i stihovima, jer ne gasi se tako lako tako jaka ljubav zanesenjaka kakav je Bojo Pejčinović.

Na krilima mašte

U medicinskom časopisu, MEDICI.COM, ugledni banjolučki književnik Ranko Pavlović o Boji i njegovom stvaralaštvu na sebi stvojstven način ispričao je ugodnu priču, a navodeći misli poznatog Erazma Roterdamskog u čuvenom djelu “Pohvala ludosti”. On ukazuje na činjenicu da ni jedan umjetnik nije uspio tako nešto stvoriti kao što je priroda stvarala i stvara misleći, između ostalog, na sve što je pčela svojim životom i radom nenadmašno uspjela.

“U taj mali mikro kosmos zujanja i brujanja, prikupljanja ljekovitog polena i nektara, iz kojeg izvire život, Bojo je strastveni zaljubljenik, koji otkriva vlastitu slobodu, leteći na svojim krilima mašte, kroz brojne lavirinte neumornog stvaralaštva. Pčele su za njega svojevrsno otkrovenje, koje nema granice, dokaz da velika inteligencija malih stvorenja, neshvatljiva, impresivna, može da mijenja prirodu, da utiče na svijet i na svijest svijeta – između ostalog kazao je Ranko Pavlović i o pčelarskom zanesenjaku i stručnjaku Boji Pejčinoviću. (bhpčelar/arhiva/Mitar Pejić)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY