Muhamed Podgorica, Brutusi, Trnovo: PČELE SU MI ODREDILE MJESTO STANOVANJA!

Muhamed Podgorica, Brutusi, Trnovo: PČELE SU MI ODREDILE MJESTO STANOVANJA!

SHARE

Čisto je ovdje na Bjelašnici. Divljina. Pčele nisu navikle na narod, pogoduje im mir i tišina. Slabo kad i auto kakvo prođe. Niko čak ni krompir ne zaprašuje, a ja dok med ne povadim – pčele ne dimim niti prihranjujem. I naravno – to je pravi med koji se u oko može staviti. Jedinstvenog je sastava, što je najbitnije – čist da čišći ne može biti!

Muhamed Podgorica

Ako je vjerovati trdnjama Muhameda Podgorice ali i suditi po njegovom pčelarskom carstvu koje od formiranja pa naovamo nije zabilježilo apsolutno nikakve gubitke, onda je zaista selo Brutusi najjedinstvenija lokacija u Bosni i Hercegovini za uzgoj pčela.

“Ovo je raj na zemlji i za ljude, pčele pogotovo – kazuje nam na početku naše posjete Podgorica, šezdesetdvogodišnji plastičar u penziji, čije je novo zanimanje i životno opredjeljenje – pčelar.

Za one koji ne znaju, kazat ćemo da selo Brutusi pripada Općini Trnovo, a ova jedinstvena lokacija smještena na visini od 1025 metara nadmorske visine, smještena je na tromeđi. Ugnijezdila se između Treskavice, Bjelašnice i Jahorine.

Desno od skretanja za Grebak, nakon Ilovice, Pendičića i Gračanice… nekih tridesetak kilometara udaljeno od Sarajeva ali, po raskošnoj i očuvanoj prirodi, – na hiljade kilometara daleko od civilizacije – tako bi se mogli opisati Brutusi.

Po čemu je još ova lokacija jedinstvena, pčelama i ljudima – upitali smo našeg domaćina Muhameda i njegovu suprugu Fatimu koju Muhamed i danas, nakon 34 godine braka, obasipa samo komplimentima.

“Najljepša je u pčelinjaku moja Fatima, a onda pčele – kazuje šaljivo Muhamed, ne štedeći riječi hvale na račun pomoći i podrške koju ima od supruge, kako u pčelinjaku tako i u svim drugim životnim segmentima.

– Život je kratak i treba ga što ljepše proživiti, a nema veće sreće od lijepog braka. Nama je navika da ugađamo jedno drugom, poštujemo se, uvažavamo – Muhamedova je životna filozofija koju primjenjuje i u pčelinjaku.

“A da bih vam na najbolji mogući način objasnio koliko je važna lokacija pčelinjaka ali, i kako sam ja “natrefio” savršeno mjesto, reći ću da su pčele meni odabrale mjesto stanovanja, a ne ja njima. Naime, nakon nesretnog rata poslije kojeg sam iz ruševina i paljevine uspio spasiti samo jednu kašiku, valjalo je krenuti iznova. Živio sam tu i tamo i onda sam odlučio sagraditi novu kuću. U međuvremenu sam se i penzionisao, nakon operacije diskus hernije. Shvatio sam da ne mogu raditi ono što sam prije radio, ali, od nečega se mora živjeti.

“I, tad se odigra taj sudbonosni momenat. Pročitam ja da općina Novi Grad organizuje seminar o pčelarstvu. Bila je godina 2000. Nakon toga sam kupio sedam košnica i krenuo u pčelarske vode. Da učim od kakvog iskusnog pčelara – nisam imao od koga. Smatram se samoukim pčelarom sa, sada već bogatim iskustvom – priča Muhamed.

Pripovijeda nam, dok obilazimo njegove košnice zaštićene ogradom od medvjeda, da nikada nije zabilježio gubitke u pčelinjaku. Smatra to svojim vlastitim uspjehom, ali, i, kako često naglašava, pravilno odabranom lokacijom.

“Krenuo sam sa sedam, a završio na 67 košnica. Tad sam imao prinos od preko tone meda po godini. Od tog novca sam i kuću napravio, i to u blizini košnica. Volim kazati da su mi pčele odredile adresu stanovanja. Znate, većina ljudi se prilagođava ovom poslu na način da košnice drže u blizini kuće, gdje već stanuju, no, ja sam prvo utvrdio podobnu lokaciju za pčelinjak, a onda sam u blizini sagradio kuću – ponosno otkriva Muhamed.

Danas, Muhamed važi za profesionalnog pčelara. Smanjio je broj košnica koje, osim povremenih posjeta “lokalnih meda”, ne remeti ništa drugo.

„Mede sam odbio ogradom, a bili su se navadili na moj med – priča nam Muhamed naglašavajući kako stanje u pčelinjaku najbolje govori o pčelaru i njegovom umijeću.

“Mora da znam posao, čim nemam gubitaka. Evo, ova je godina svima loša bila. Pčela sebi nije mogla nanijeti hrane. Ali, moje pčele su radile. Nadaleko nema drugih pčelara, to je jedan od razloga. Zatim, zaklonjen je pčelinjak sa sjevera, u dolini gdje vjetar ne dopire. Livade su bogate konjogrizom, ćubrom, kunicom, nanom, nevenom, uvom, kantarionom i drugim ljekobiljem. U i oko pčelinjaka, zasadio sam sedamdesetak stabala kruške, jabuke, šljive, trešnje…

“Čisto je ovdje. Divljina. Pčele nisu navikle na narod, pogoduje im mir i tišina. Slabo kad i auto kakvo prođe. Niko čak ni krompir ne zaprašuje, a ja dok med ne povadim – pčele ne dimim niti prihranjujem. I naravno – to je pravi med koji se u oko može staviti. Jedinstvenog je sastava, što je najbitnije – čist da čišći ne može biti! Cijena mu je 20 KM. Manje ne može. Svako ko prodaje med za sedam ili pet maraka, meni je sumnjiv.

    Pčele dale nafaku

“Mnogi zagaze u pčelarstvo, pa odu drugim poslom, odustanu, demorališu se. Misle, lako je, pčela će sama o sebi brinuti. Ne može to tako. Bez truda, ulaganja, odricanja, pažnje – nema uspjeha. Ni u čemu, pa ni u ovom poslu. Mogla je pčela u prijašnjim vremenima biti samostalnija, ali, danas su druga vremena. Meni i Fatimi, pčele su dale nafaku. Obostrano je to jer, mi ne trujemo ljude, dajemo im čist med. Nemamo ni gubitaka, a to pokazuje kako pčelarimo. Šta da vam kažemo, grehota je imati kuću ili vikendicu, a nemati makar košnicu-dvije. Velika grehota…

        Savjet početnicima

Onima koji tek počinju, savjetujem da se ne drže puno nove literature. Preporučujem starija izdanja Velagića i Ćerimagića. A kad se jednom znanje stekne, nema greške. General Rašid Zorlak, nama početnicima je bio predavač, pa je imao običaj kazati: “Svako teše kako begeniše”.

I to je ta prosta filozofija. Sva ova novija literatura nudi neke izmišljene prakse, totalno neprimjenjive u pčelarstvu…

Masakr se po šumama čini

Ja sam jedan izraziti prirodnjak. Volim kazati da sam u šumama život proveo. Lovom sam se strastveno bavio punih 30 godina. Član sam lovačkog društva “Trnovo” od 1984. godine. No, ni to više nije kao prije. Danas se po šumama masakr čini. Sve se istrijebi. Hodam ja i danas šumama, ali ne lovim…

Muhamed sa svojom suprugom

Kod mene u frižideru nećete naći viršle, konzerve… Imam svoju baštu, sve je domaće, organsko. Meso ne kupujemo u mesari, imamo svoje, što nemamo kupimo od komšija. Sokove i đemove sami pravimo. Cijelu zimnicu. Naš špajz djeca zovu granapom. Uđu unutra, izgube se između silnih staklenki…(BHPCELAR/E.K)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY