Spasoje Popara, Ljubinje: DOBAR MED JE NAJTEŽE DOBRO PRODATI!

Spasoje Popara, Ljubinje: DOBAR MED JE NAJTEŽE DOBRO PRODATI!

SHARE

Mi pčelari pričamo čas o ovom, čas o onom dijelu našeg posla i to je često zanimljivo slušati. Međutim, saberem li svoje desetogodišnje iskustvo u pčelarstvu reći ću vam kratko i jednostavno: najteže od svega je prodati kvalitetan med po pristojnim cijenama! – kaže Spasoje Popara iz Ljubinja, koji svoj med dobijen u najčistijim hercegovačkim kraškim predjelima plasira od Podgorice do Sarajeva

Spasoje PoparaU dječačkim i mladićkim danima Spasoje Popara tri puta je završavao kod ljekara zbog pčelinjih ujeda. U porodici, gdje su se odavno majka Zora i otac Milorad bavili pčelarstvom, primano je to s brigom i nelagodom: čak ni oni, njemu najbliži, nisu vjerovali da će u njemu imati nasljednika u tom poslu. Međutim, danas, sa 36 godina, baš taj njihov mlađi sin je, sa 200 košnica u svom vlasništvu (od čega je 150 proizvodnih društava), najveći ljubinjski pčelar. Pa i jedan od najvećih uopšte na hercegovačkom jugu… One alergije su samo dio nelagodnih uspomena iz mlađih dana, organizam je odavno stekao imunitet, a Spasoje se i znanjem i praksom uzdigao do zavidnih visina, pa su ga, s razlogom izabrali i za predsjednika Skupštine ljubinjskog udruženja pčelara.

        Odličan izbor

Njegova tri pčelinjaka – prvi na Ržanom dolu, drugi između Koteza i Prhinja i treći u ljubinjskoj Lastvi – na onom su dijelu između brda Vranjaka i Lipnice, kuda se iz Popovog ka Ljubinjskom polju probija ona blaga submediteranska klima, gdje bujaju žalfija, zanovijet, drača, vrijesak i mnogobrojno drugo južno medonosno bilje, baš ono po kome je hercegovački med, već vijekovima i prepoznatljiv i čuven, od ovdašnjeg zatalasanog kraškog pojasa pa sve do ravne Panonije.

– Sve je ovdje iskonski čisto. Desetinama i desetinama kilometara dokle vam pogled seže, nigdje nema nijedne fabrike, nijednog zagađivača… Zato sam prije desetak godina, krenuvši ozbiljno u  posao i odabrao baš ovaj kraj! Danas, kada svi toliko govore o ekološki čistim proizvodima, vidim da je to bio odličan izbor – objašnjava Spasoje, podsjećajući da zanovijet cvjeta od kraja aprila do potkraj maja, da iza njega dolazi cvijet žalfije (kadulje), pa drača… a tek pod jesen, ako je povoljan raspored ljetnjih padavina – stiže izdašni vrijesak.

– Mi pčelari – dometnuće – najviše se bojimo dugotrajnih ljetnjih suša, što nije neobično: jer iza svake ljetnje kiše probije se neki novi cvijet, a kad je suša onda nema ništa – ni oku za pogledati, ni pčeli za naći. Znamo mi, nažalost, odlično kako izgleda ta pustoš, što je donesu suše, gledali smo je tri sezone zaredom, a onda je lanjska godina bila baš dobra. Imali smo 25 kilograma meda po proizvodnom društvu, što je u Hercegovini podatak koji se s ponosom izgovara, jer se u onim uobičajenim normalnim sezonama kreće od 15 do 20  kilograma.

   Kalkulacije i pogodnosti

U Ljubinju, gdje se pčelarstvom bavi stotinjak ljudi, od kojih je 70 u pčelarskom udruženju, još ima poprilično prošlosezonskog meda. Na malo se najčešće prodaje po 12 maraka, dok bi se, kažu, kod kupovine na veliko cijena dala “oboriti” i na 10 maraka po kilogramu. Na ovu konstataciju koju smo mu iznijeli, dok obilazi pčelinjak na Ržanom dolu i zaključuje da su pčelinja društva do sad jako dobro podnijela zimu, Spasoje Popara veli:

– Eto mi pčelari pričamo čas o ovom, čas o onom dijelu našeg posla i to je često zanimljivo slušati. Međutim, ako saberem svoje desetogodišnje iskustvo u pčelarstvu reći ću vam kratko i jednostavno: najteže od svega je prodati med po pristojnim cijenama! Znam to, jer ga prodajem od Podgorice do Sarajeva, dakle, u širokom rasponu. Kad u tome uspijem, sve druge “muke” lakše podnesem…

Poparine računice otkrivaju da radom, ovakvim kao do sada, može sebi godišnje obezbijediti 12 solidnih mjesečnih plata, malo viših od prosjeka u Republici Srpskoj. Pritom njegov rad podrazumijeva potpunu brigu o zdravlju pčela, održavanju pčelinjaka, pronalaženju tržišta, prodaji, naplati, investiranju, pa i obaveznu kalkulaciju prema kojoj već možda naredna sezona može omanuti. Znatno je, kaže nam, olakšao situaciju učlanjenjem u Pčelarsku zadrugu “Žalfija” iz Trebinja, u kojoj je takođe jedan od onih sa najmnogobrojnijim društvima, što mu omogućuje nabavku pogača dobrog kvaliteta po nižim cijenama, te presovanje i sterilisanje voska pod povoljnim uslovima kao i nabavku pčelarske opreme.

– U toku je izgradnja Mednog centra u Trebinju – dodaje – pa očekujem kad proradi linija za pakovanje meda da ću moći poslovati s njima, odnosno nadam se otkupu većih količina, što bi meni znatno olakšalo cjelokupan ovaj posao.

U tom slučaju – zaključuje Spasoje Popara – stvorit će se uslovi da još više mlađih ljudi nađe samozaposlenje u pčelarstvu, da se u ljubinjskom kraju, gdje je sada ukupno 5.000 košnica, iskoristi znatno više kvalitetne paše – od koje se u dosadašnjim godinama koristila samo petina! Ostale četiri petine odlazile su u nepovrat – kao mrtvi kapital!

        Nesređeno tržište

Moja supruga  Dragica, djeca Ana i Petar i ja živimo od ovog posla, posla kome sam se ja, kako rekoste, ambicioznije posvetio, prvenstveno iz razloga što nakon završene srednje škole nisam mogao dobiti zaposlenje. Sigurno bih se, s obzirom na porodičnu tradiciju, bavio pčelinjacima i da imam neki drugi stalni posao, ali bih u tom slučaju to radio kao moji roditelji, koji su na očevom imanju na Žrvnju kod Ljubinja držali dvadesetak košnica, kao neku malu dopunu kućnom budžetu i porodičnom standardu. U našem udruženju iz godine u godinu raste broj mlađih pčelara koji iz sličnih razloga šire proizvodnju…

Spasoje Popara u pcelinjaku na Rzanom doluNažalost, tržište u Bosni i Hercegovini nam je potpuno nesređeno, na njemu je mnoštvo falsifikovanih medova, medova sumnjivog porijekla… sve nam to pravi konkurenciju, obara cijenu, koči razvoj kvalitetnog pčelarstva. S druge strane, različite su i stimulacije, mi, recimo, u Republici Srpskoj od Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva dobijamo 7,70 maraka po košnici, dok je u Brčko distriktu stimulacija 20 maraka po košnici, znatno viša je i u Hrvatskoj nego kod nas. I to nas dovodi u neravnopravan položaj na domaćem tržištu, da i ne govorim o nemogućnosti izvoza na tržišta Evropske unije. (Tekst i snimci: Žarko JANJIĆ)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY