Bračni par Brebu, ing. dr. Casian i Milana iz Temišvara, Rumunija, predstavljaju...

Bračni par Brebu, ing. dr. Casian i Milana iz Temišvara, Rumunija, predstavljaju svoj životni put čiji temelji leže na stabilnim pčelarskim granama: Ni pčelarstvo nije kao nekad

SHARE

Pčelari u Rumuniji, bez obzira na vrstu pčele, geografsku lokaciju, sistem košnice ili tehnike koju koriste u pčelarstvu, imaju isti problem, kao i kolege iz drugih okolnih država. U manjoj ili većoj mjeri problemi su nam isti kao i kod vas u Bosni: klimatske promjene, pad imuniteta pčela, hemija, nepoštivanje pčelara međusobno u vrijeme paše, niske cijene meda, nove bolesti kod pčela, itd…

Na Međunarodnom seminaru pčelarstva održanom u Požarevcu prije nekoliko mjeseci, predavača i našeg stručnjaka kada je pčelarstvo u pitanju, prof. Sulejmana Alijagića, došli su slušati ne samo pčelari iz Srbije već i iz Rumunije. Tom smo prilikom upoznali i rumunske velikane pčelarenja – ing. dr. Casiana Brebua i njegovu suprugu Milanu.

Za BH pčelar, njih dvoje su rado govorili o svojim iskustvima u pčelarstvu.

Casian nam je tako otkrio da se pčelarstvom bavi od 1990. tj. od njegove 13. godine. Dodao je da je put bio trnovit i da se prije njega, u porodici niko nije bavio pčelarstvom.

– Uglavnom sam učio uz starije kolege i iz literature. Završio sam pčelarsku školu, posjećivao mnoga savjetovanja i seminare, i na kraju i doktorirao u toj oblasti – ispričao je Casian.

Zajedno sa suprugom, Casian danas posjeduje oko 360 košnica. Njih dvoje se bave samo pčelarstvom. To je njihov posao, hobi, ljubav, strast, izvor primanja, njihova škola, njihovo sve – istakli su u razgovoru za BH pčelar.

Razmjena iskustva je bitna

– Bio sam i predsjednik pčelarskog udruženja Temišvar od 2009. do 2013. godine, a od 2013.pa do 2015. predsjednik pčelarske organizacije Banata ACA Judetul Timis – kazao nam je Casian.

Pored samog pčelarenja, ističe da mu je veoma važno da upoznaje druge pčelare i kroz razmjenu iskustva, pomaže drugima ali i prima pomoć i znanje od drugih pčelara.

Iz tih razloga je radio na raznim projektima u vezi pčelarstva pa je tako, između ostalog, osnivač Međunarodnog sajma pčelarstva u Girodi (Ghiroda je naselje u županiji Timis, Rumunija), uspostavio je odličnu saradnju između organizacija u Srbiji, Rumuniji i Mađarskoj, a iz te saradnje se rodilo i njihovo prijateljstvo sa bh. pčelarima.

– Profesora Alijagića smo upoznali još 2012. i 2013. godine na predavanjima u Kikindi. Sjajna su to predavanja bila i zahvaljujemo mu se i ovom prilikom na podijeljenom znanju. Željno ga očekujemo u Rumuniji na nekom od predavanja.
Od njega smo naučili dosta, on nas je upoznao sa časopisom BH pčelar za koji imamo samo riječi hvale. BH Pčelaru želimo mnogo uspješnog rada, a pčelarima u BiH mednu godinu – kazuju uglas Milana i Casian.

Na naše pitanje sa kakvim se problemima susreću pčelari u Ruminiji, Casian kaže:

– Vidite nešto, stari rumunski pčelari imaju jednu poslovicu na koju treba da obratimo pažnju, a koja glasi: Ako je zima hladna i snježna, onda će nam ljeto donijeti vrijedne proizvode od pčela. Ova zima je jedna od netipičnih za sada. U početku zime temperature su bile visoke, čime su pčele podstaknute da lete i polažu jaja. U drugoj polovini zime, bar u Rumuniji, temperatura se spustila i do minusa, ali ne dovoljno jer neke biljke su već počele da cvjetaju oko Božića.

Bosnu i Rumuniju vežu isti problemi

– Pčelari u Rumuniji, bez obzira na vrstu pčele, geografsku lokaciju, sistem košnice ili tehnike koju koriste u pčelarstvu, imaju isti problem, kao i kolege iz drugih okolnih država. U manjoj ili većoj mjeri problemi su nam isti kao i kod vas u Bosni: klimatske promjene, pad imuniteta pčela, hemija, nepoštivanje pčelara međusobno u vrijeme paše, niske cijene meda, nove bolesti kod pčela, itd – kaže Casian.

Iz ovih razloga, on je svoje pčelinjake postavio u udaljena mjesta, otkriva nam. Svoje lokacije brižno je odabrao vodeći računa o tome da nisu mnogo naseljena i gdje se za razvoj kultura koristi manje hemijskih supstanci.

– Probleme koji se javljaju pokušavam da riješim na vrijeme, ako je moguće preventivno, ili uz pomoć lijekova, preselenjem pčelinjaka na drugo mjesto, gdje se koristi manje hemijskih otrova, profesionalno se usavršavam, razgovaram sa kolegama pčelarima u Rumuniji i susjednim zemljama.

– Što je najvažnije, veliku pažnju dajem pčelinjoj zajednici. Prije 10 godina proizvodio sam u prosjeku 50 kg meda po košnici u jednoj godini, sa samo jednom selidbom, danas je za ovu proizvodnju meda potrebno više selidba na većim distancama.

– Takođe, prije 10 godina sam u pčelinjoj literaturi i časopisima nailazio tek na poneki pasus o virusima i hemijskim otrovima, a sada se non-stop susrećemo sa ovim problemima, a moje mišljenje je da će nas sustizati još veći udarci u budućnosti – priča nam Casian.

Ni pčelarstvo nije kao nekad

Ovaj uspješni pčelar sa 25-godišnjom pčelarskom praksom otkriva da radi sa Dadant košnicama – 10 ramova horizontalno sa skladištima i LR košnicama. Riječ je o “rumunskom sistemu” – odnosno, nešto izmijenjenim dimenzijama.

– Imam šest pčelinjaka, od toga na pet pčelinjaka koristim Dadant košnice i na jednom LR sistem. Rad sa ovim tipom košnice je malo teži, jer su masivne i teške za rukovanje, ali ih koristim jer imaju više mjesta za skladištenje meda i razvoj pčela. Dva pčelinjaka držim na samoj srpsko-rumunskoj granici. Pet pčelinjaka su djelimično stacionirani, odnosno samo ih pomjeram u određenoj zoni kada paše obećavaju produkciju, ovdje mislim na uljanu repicu, bagrem jedan, druga suncokret i treća livadsku pašu. Sa jednim pčelinjakom obilazim ostale zone u Rumuniji – pripovijeda nam Casian.

Dodaje nostalgično kako osjeća i primjećuje da ni pčelarstvo nije kao nekad ranije.

– Posjećujem mnogo škola i seminara iz oblasti pčelarstva, pratim istraživanja i mogu da vam kažem da sada se pčelarenje i pčelarstvo mnogo izmijenilo, zbog problema koje sam naveo, a plašim se da će se pojaviti i novi i teži problemi za rješavanje. Sigurno i vi u Bosni imate iste probleme i tražite njihovo rješavanje i način kako da sačuvate pčele.

– Vjerujem u riječi Alberta Ajnštajna, da je pčela od vitalnog značaja za opstanak ljudske vrste na Zemlji, i iz tog razloga mi pčelari ne treba da se udavimo u ovim problemima, već da se borimo za njihovo rješavanje, jer tako sami sebi pomažemo i našem opstanku na planeti Zemlji.

/E. K./arhiv BH pčelara/

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY