Dr. Marla Spivak, genije za pčele: Pčele su ogledalo našeg nemara, ljudski...

Dr. Marla Spivak, genije za pčele: Pčele su ogledalo našeg nemara, ljudski fakor je krivac za pčelinji pomor!

1060
0
SHARE

Zbog djelovanja ljudskih ruku, došlo je do velikog pada u pčelinjem zdravlju i populaciji. Entomolog s Univerziteta u Minnesoti, Marla Spivak, želi da preokrene taj proces. Ona je dobitnica nagrade za ‘pčelinjeg genija’ od Fondacije John D. and Catherine T. MacArthur u iznosu od pola miliona dolara, Njena priča s pčelama počinje kad je imala 18 godina; sada ih ima 58 i tokom njenog života porasla je ekonomska važnost pčela. Nažalost, istovremeno zdravlje pčela bilježi stalan pad, poznat kao tzv. ‘poremećaj kolapsa kolonija’ kada većina pčela iz društva jednostavno nestane.

Od 1940-te pa do danas, broj održivih pčelinjih društava u SAD-u je smanjen za pola, i broji 2,5 miliona. I kao što su veliki projekti doveli do problema u mesnoj prerađivačkoj i peradarskoj industriji, tako i pčelari imaju svoje probleme, budući da izloženost pesticidima, povećanje oboljenja, i slaba ishrana ruše zdravlje društva. Rezultat je velika kriza za pčele – proteklih godina mnogi pčelari iz SAD-a i Evrope su izgubili i do polovine svojih kolonija.

Dr. Spivak se je, stoga, skoncentrisala na uzgoj bolje pčele. Prepoznajući ponašanja i mehanizme koji pčelama pomažu da prežive bolest, Spivak je razvila ‘higijensku’ pčelinju liniju koja je zdravija od većine; ona je takođe unaprijedila temeljno razumijevanje pčelinje biologije na mnogim nivoima. Iz tog razloga, Fondacija McArthur je odlučila da je nagradi zbog kreativnosti, originalnosti i važnosti njenog rada. Povodom tog događaja, dr. Marla je za magazin OnEarth dala veoma zanimljiv intervju.

Zdravlje pčelinje populacije se znatno pogoršalo u posljednjih deset godina. Šta se to promijenilo?

Dr. Spivak: Glavni problem je ljudski faktor. Krivac je način na koji koristimo zemlju i kako se ponašamo prema našem okolišu. Pčele su poput ogledala našeg nemara, ukazuju nam da se ne možemo više tako ponašati. Usjevi posijani velikim brojem monokultura zahtijevaju da pčele transportujemo širom SAD-a kako bi one oprašivale jabuke, visnku lozu, borovnicu, i drugo voće i povrće.

Na koji način se promijenio ljudski odnos prema okolišu i načinu zemljoradnje, pa da tako smeta pčelama?

Dr. Spivak: Pčele u ekosistemu imaju vjerojatno jednu od najvažnijih uloga. Osim što proizvode med, također doprinose na način da oprašuju biljke. Svi dobro znamo da bez oprašivanja biljaka ne bi bilo ni njenog ploda, pa tako ni hrane za nas i životinjski svijet. Na Zemlji se samo oko 10% biljaka cvijetnica oprašuje vjetrom, dok 90% oprašuju insekti. Glavninu tih insekata čine upravo pčele.
Kako se promijenio naš odnos prema okolišu? Radi se o kombinaciji faktora koji su međusobno povezani. Prvi od njih je ishrana. I medonosne i domaće pčele su nutritivno ugrožene zbog redukcije broja cvijetnih kultura. Posebno treba ukazati na nedostatak djeteline i lucerke, obje kulture zahtijevaju oprašivanje i sjajna su hrana za pčele.
Širenje urbanih naselja takođe ‘jede’ poljoprivredno zemljište. Nedakvatna ishrana znači da postoji veća šansa da pčele oslabe, postaju ranjivije na utjecaje prirodnih bolesti i parazitskih gnjida i manje otporne na pesticide i hemikalije s kojima se susreću.“

Šta se desilo s usjevima koji nisu štetni za pčele?

Dr. Spivak: Prije pola stoljeća, a kao dio procesa zamjene usjeva, farmeri bi između usjeva uzgajali djetelinu. Zbog nje bi se poboljšao kvalitet zemljišta. Međutim, danas je obrnuta situacija. Komercijalni farmeri se oslanjaju na đubriva sačinjena od fosilnih ulja. Slična je situacija in s lucerkom koja je naširoko uzgajana radi ishrane konja i krava. Ponovo ističem, zamijenili smo te usjeve s nečim drugim, kukuruzom i njegovim derivatima. Takođe, nekada je bila i veća raznolikost biljnog svijeta na farmi, s divljim cvijećem koje je neometano raslo između usjeva. Danas ubijamo sav korov  između granica usjeva, a tako dodatno smanjujemo pčelinju životnu sredinu.“

Da li se pčelinje bolesti šire zbog načina na koji ih transportujemo?

Dr. Spivak: Selidba pčela nije uzrok bolesti. Komercijalni pčelari su neopjevani heroji u borbi za očuvanje zdravlja pčela. Međutim, poveća potreba za oprašivanjem takođe znači da se uporedo s selidbom bolesnih pčela, dalje prenose njihove bolesti. Naročito je to bitno jer su mnoga društva osakaćena slabom ishranom, bolestima i izloženošću hemikalijama. Pčele se transportuju u kamionima i skladište za potrebe oprašivanja kada dođe vrijeme cvijetanja različitih kultura. U ovom periodu, recimo, komercijalni pčelari s Istoka (SAD-a) se spremaju da prebace svoje pčele u Californiju zbog cvjetanja badema. Stavljanje većeg broja pčela jednih pored drugih ubrzava širenje oboljenja. To je poput da se recimo razbolite, i potom se ukrcate na avion. Time povećavate rizik širenja bolesti na sve saputnike i ljude s kojima se susrećete.

Na koji način Vaš rad pomaže zdravlju pčela?

Dr. Spivak: U žargonu, riječ ‘higijena’ označava čistoću. U kontekstu mog istraživanja, ta se riječ odnosi na sposobnost pčela da prepoznaju oboljelu larvu u košnici i da je uklone prije nego bolest postane zarazna. Slično kao kad bismo bili u avionu, a ja bila u stanju da ‘namirišem’ vašu bolest i potom vas izbacim s leta. (Smijeh)
U koloniji, imamo mogućnost da unaprijedimo neke oblike pčelinjeg ponašanja kroz ubrzanu prirodnu selekciju. Možemo primijetiti koje su kolonije najbolje u otkrivanju i oslobađanju od bolesnih larvi. Kada pronađemo takvo društvo, iz njega možemo izleći maticu, a potom je možemo umjetno oploditi s sjemenom trutova iz drugih ‘higijenskih’ kolonija. Ta će matica zaleći novi roj, koji se ponaša na ‘higijenski’ način. Na ovaj način, možemo podržati i raširiti ove oblike ponašanja, i uzgojiti liniju ‘higijenskih pčela.

Da li je promjena klime predstavlja problem za pčele?

Dr. Spivak: Domaće pčele imaju veće probleme od medarica. Domaće pčele su veoma značajni oprašivači i njihov broj je takođe u opadanju, ali se o njemu dovoljno ne piše. Ne zaboravite, Sjeverna Amerika nije domovina medonosnih pčela koje su zbog hibernacije znatno otpornije. One mogu prilagoditi kada će i kako tragati za hranom u proljeće. Međutim, domaće pčele obično žive i umiru u jednoj sezoni i usko su povezane s tačno određenim kulturama. Ukoliko zbog otopljenja cvjetanje dođe i prođe samo jedan mjesec prije nego se pojave domaće pčele, one će umrijeti od gladi.Budući da svoja staništa osnivaju na zemlji, njihova životna sredina je uveliko ugrožena. Njihove košnice se iskopavaju radi izgradnje novih površina ili su oštećena pesticidima.

(N. Botić/BH pčelar)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY