Dr. Robert Brodschneider: Prosječni gubici zajednica kreću se između 8% i 16%!

Dr. Robert Brodschneider: Prosječni gubici zajednica kreću se između 8% i 16%!

SHARE

Ovaj ugledni austrijski profesor Univerziteta u Gracu, Departman za zoologiju kaže da je pčelarstvo u BiH na jednom vrlo visokom profesionalnom nivou. Bio sam veoma iznenađen kada sam vidio da najveći broj pčelara posjeduje preko pedeset ili šezdeset pčelinjih društava. U Austriji, odakle dolazim, najveći broj pčelara su takozvani „hobi-pčelari“ koji posjeduju svega deset do dvanaest društava i taj posao vrlo rijetko smatraju profesijom.

Dr. Robert Brodschneider

Doc. dr Robert Brodschneider profesor je Univerziteta u Gracu, na departmanu za zoologiju i jedan od vodećih stručnjaka iz oblasti istraživanja medonosnih pčela. Sreli smo ga nedavno na banjalučkom simpoziju Pčela= Biodiverzitet, koji je organizovao Veterinarski institut Republike Srpske „Dr. Vaso Butozan“. Govorio o ishrani pčela i gubicima pčelinjeh zajednica.

On je tokom poslednjih desetak godina vršio monitoring zimskih gubitaka u Austriji, sakupljao je podatke o gubicima od oko dvije hiljade pčelara na 22.000 pčelinjih društava. U periodu istraživanja ustanovljeno je da se gubici broja pčelinjih zajednica kreću prosječno između 8% i 16%.

Istraživanja su vršena u sklopu međunarodne mreže COLOSS u sklopu koje postoji grupa koja se bavi isključivo planiranjem monitoringoa gubitaka pčelinjih zajednica.

Radna grupa COLOSS mreže sastaje se svake godine i radi na prilagođavanju pitanja za standardizovane upitnike koje će poslati pčelarima širom Evrope. Tek kada se ustanove statistički i kvalitativno značajni podaci o gubicima, moći će se ustanoviti i njihovi uzroci.

Prezentovani su podaci o zimskim gubicima u Evropi u poslednje tri godine i pokazalo se da oni veoma variraju u pojedinim regionima, a uzroke tek treba ustanoviti. Tek sa dostupnim podacima iz svih regiona moći će se utvrditi faktori rizika za pčelinje zajednice.

Kao primjer naveden je problem Varoe koja se u različitim područjima različito tretira i zbok toga je od velike važnosti povezivanje svih pčelara i pčelarskih udruženja sa Institutima i međunarodnim gupama kako bi se mogla naći optimalna rješenja problema s kojim se pčelari susreću.

Inače, doc. dr Robert Brodschneider je kao student se zainteresovao za pčelarstvo. Kaže, da u djetinjstvu i mladosti nije znao mnogo o medonosnim pčelama.

“Nisam imao ni djeda koji je pčelar ili nekoga ko je mogao da me zainteresuje za pčelarstvo. Uvijek sam bio zainteresovan za prirodu, kao i za nauku. Tako sam počeo da studiram biologiju u Gracu, i odlučio sam da se specijalizujem za zoologiju, koja me je uvijek više zanimala od botanike i mikrobiologije jer sam uvijek više volio životinje. Slučajno sam došao u kontakt sa grupom istraživača na čelu sa uvaženim profesorom Karl Crailsheimom, koja se bavila medonosnim pčelama. Tada sam odslušao prva predavanja i od tog trenutka u meni se probudilo interesovanje za medonosne pčele i sve više pažnje u svojim istraživanjima posvećivao sam njima – kaže na početku razgovora dr. Brodschneider.

Dr. Robert Brodschneider je sarađivao sa preko 450 pčelara širom Evrope

 ? U kojim zemljama ste držali predavanja?

“Održavamo redovne konferencije svuda po Evropi. Svake druge godine imamo evropsku konferencije pod nazivom „Eurobee“, koje se održavaju u različitim gradovima, poput Udina u Italiji, Belfasta u Velikoj Britaniji, Halea u Njemačkoj ili Mursije u Španiji gdje smo bili prošlog septembra. Slijedeće godine konferencija će se najvjerovatnije održati u Rumuniji, tako da zaista mnogo putujemo u ime istraživanja medonosnih pčela. Pored toga postoji i mnogo bilateralnih projekata u sklopu kojih posjećujemo mnoge zemlje ili ljudi iz drugih zemalja posjećuju naše labaratorije.

? Kroz razgovore sa kolegama u BiH, kako ocjenjujete stanje u pčelarstvu u ovoj zemlji?

 “Prije svega mislim da je pčelarstvo u Bosni i Hercegovini na jednom vrlo visokom profesionalnom nivou. Bio sam veoma iznenađen kada sam vidio da najveći broj pčelara posjeduje preko pedeset ili šezdeset pčelinjih društava. U Austriji, odakle dolazim, najveći broj pčelara su takozvani „hobi-pčelari“ koji posjeduju svega deset do dvanaest društava i taj posao vrlo rijetko smatraju profesijom.

? Postoji li neki rezultat koji ste u radu postigli, a na koji ste posebno ponosni?

“Ne znam da li bih mogao da izdvojim neki poseban rezultat, ali mogu da kažem da je CSI Pollen (Istraživanja Građana Naučnika) moj najomiljeniji projekat jer je riječ o ideji da se ne istražuje samo na Univerzitetu već da se ostvari saradnja sa građanima – naučnicima, a to može da bude bilo ko – ko se bavi pčelarstvom.

Lično, sarađivao sam sa preko 450 pčelara širom Evrope koji su zajedno samnom učestvovali u istraživanjima. Dobijene rezultate dokumentovali smo i preveli na petnaest jezika, i ta istraživanja omogućila su nam da samo prošle godine analiziramo više od osam hiljada uzoraka polena, a istraživanja nastavljamo i ove godine. Mislim da je uključivanje pčelara u istraživanja, iako je to novina u praksi, izuzetno korisno.

? Imate li neku poruku za one koji bi željeli ili se bave pčelarstvom ili istraživanjem medonosnih pčela?

“Mislim da je potrebno unijeti veliki entuzijazam i uložiti ogroman rad čiji bi rezultati donijeli još više entuzijazma. Po mom mišljenju svako djete bi trebalo imati kontakt sa pčelinjim društvom kako bi mogli posmatrati pčele i jednoga dana odlučiti da li će se baviti pčelarstvom ili istraživanjem pčela, to jest da li će ih taj svijet privući.

Kako izgleda “pčelinji meni“

Za vrijeme nedavvnog boravka u Banja Luci dr. Brodschneider predstavio je jedan veoma interesantan projekat pod nazivom CSI Pollen (Citizen Scientist Investigation- Istraživanja Građana Naučnika). Riječ je o saradnji sa pčelarima zainteresovanim za ovaj vid interakcije, koji prikupljaju po 20 g polena svake tri nedelje sa tri košnice iz vlastitog pčelinjaka, zatim izdvoje i prebroje sva zrna polena (grupe) koji se razlikuju po boji.

Nakon toga te podatke šalju u centralnu bazu putem interneta (u čemu im je od pomoći i priručnik napravljen za pojašnjavanje procedure), nakon čega se vrši analiza kako bi se utvrdilo da li određeni uzorak polena pripada određenoj biljnoj vrsti.

Na taj način moguće je utvrditi kako izgleda tzv. „pčelinji meni“ u određenom geografskom području u određenom periodu godine. Dokazano je da pčele tokom godine koriste preko devedeset različitih izvora polena (mjerenja su izvršena na teritoriji Graca).

Konkretna korist od ovakvih ispitivanja je u tome da se vidi u kom periodu je manje izvora polena kako bi pčelari u tom smislu mogli intervenisati kroz vještačku prihranu polenom i polenovim smjesama.

Do sada je u ovaj projekat globalno uključeno preko 450 pčelara od Turske do Norveške, a prikupljeno je više od 8.000 uzoraka polena koji su analizirani i dokumentovani. Dokumentacija o instrukcijama za rad prevedena je na petnaest jezika. (bh.pcelar/ Stevan Medojević)

 

 

 

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY