Sjajna priča Marije Volarić: Kao dijete umalo stradala od pčela, a danas...

Sjajna priča Marije Volarić: Kao dijete umalo stradala od pčela, a danas velika pčelarka u Hrvatskoj!

SHARE

Kad sam prevladala strah, počeli smo suprug i ja zajedno pčelariti. Postepeno smo povećavali broj košnica i jedno vrijeme imali ih pet stotina. No posljednjih godina smanjili smo ih na 280, priča nam Marija Volarić.

Nakon što je završila paša na poljima heljde, pčele iz 280 košnica Mije i Marije Volarić iz podravskog mjesta Repaša nedaleko Molvi, polako se pripremaju za zimsko mirovanje. U obližnjoj Repaškoj šumi, još na stabilima cvate bršljan, pa ga pčele obilaze, no nakon toga, slijedi zimski odmor. Zaslužen, kaže Mijo, jer ova je pčelarska godina doista bila dobra.
“Uzmemo li u obzir posljednjih šest godina, koje su zbog mraza i raznih drugih nepogoda, bile vrlo loše, ovom doista možemo biti zadovoljni. Istina i sad smo se borili s uništavanjem varoe, lijekovi koje smijemo upotrebljavati su kratkog djelovanja, ali srećom, druge važne stvari u prirodi su se poklopile i zadovoljni smo dobivenom kvalitetom i količinom meda“ ističe pčelar

Mijo Volarić iz podravskog mjesta Repaša (Hrvatska) se pčelarstvom počeo baviti još prije 40-ak godina, najprije kao hobijem, a nakon nekoliko godina i profesionalno. Zazimio je oko 280 košnica.

Od 1981.godine u tom je poslu zajedno sa suprugom Marijom. Upravo njena priča dokazuje da zaista nikad ne treba reći nikad.

“Mogla sam zamisliti da ću se u životu baviti bilo kojom granom poljoprivrede, osim pčelarstvom. Naime u djetinjstvu sam, zajedno s ostalom djecom iz sela, često iz prikrajka promatrala košnice mjesnog pčelara. Jednom nam se nekako učinilo da pčela nema, pa smo ga pitali gdje su. On nam je u šali odgovorio da uzmemo šibe i počnemo “bubnjati“ po košnicama, pa ćemo vidjeti koliko ih ima. Mi šalu nismo shvatili, nego stvarno uzeli šibe i počeli udarati po košnicama, nakon čega su, naravno, izletjele van i napale nas.
Ja sam najgore prošla, izbole su me po cijelom tijelu i jedva sam ostala živa. Zbog toga sam i poslije, kad sam odrasla, košnice zaobilazila u širokom luku. Kasnije sam znala kako suprug Mijo tu i tamo pomaže jednom našem prijatelju u pčelinjaku, nije me to smetalo, no ja sam i dalje imala veliki strah i averziju od pčela.

A kada je suprug kupio prve košnice, ostala je, kaže, bez teksta

„Blago rečeno, šokirala sam se. Da je kupio bilo kakve životinje, ne bi ništa rekla, ali kud baš pčele?! Objasnio mi je da u normalnim okolnostima ne napadaju, da će on raditi s njima, da nećemo “bubnjati“ po košnicama i kako nemam razloga za strah.

I ništa, prvih pet košnica je došlo doma, a ostalo već i sami možete pretpostaviti. Vremenom sam mu počela pomagati u poslu, pa kad sam prevladala strah, počeli smo zajedno pčelariti, postepeno smo povećavali broj košnica i jedno vrijeme imali ih pet stotina. No posljednjih godina smanjili smo ih na 280. Zbog promjene klimatskih uvjeta, paše su sve slabije i biljke sve manje mede“, priča nam Marija Volarić dodajući da o svom nekadašnjem velikom strahu od tih marljivih životinja, danas priča s osmjehom.

Pčele je zavoljela i kćerka Duška Salaj Volarić, koja također ima jedan kamion s 48 košnica. S obzirom da je nedavno poslala mama, Duški su pčele trenutno u drugom planu, no čim beba malo naraste, vratit će im se.

Obitelj Volarić kamione s pčelama na proljetnoj paši, bagremovoj, lipovoj i onoj na poljima uljane repice drži tokom godine u raznim dijelovima Podravine. Jedino na onu kestenovu, dio odvoze u okolicu Petrinje.

Ova podravska pčelarska obitelj, većinu meda prodaje na veliko, stalnim otkupljivačima. Dio pak, odlazi u jadranske hotele i restorane, dok ostatak prodaju na sajmovima i kućnom pragu. Kvalitetu proizvoda najbolje opisuje pogled na jednu cijelu prostoriju u kući prepunoj najrazličitih diploma, medalja, kristalnih zdjela te raznih drugih nagrada.

Posebno su ponosni što su već šest godina jedini pčelari iz Koprivničko – križevačke županije, koji su na županijskim, državnim i međunarodnim ocjenjivanjima meda, osvojili kristalne zdjele za šampionski med.

Uskoro planiraju svoje medove dati i na laboratorijsku analizu, koja će, nadaju se, potvrditi vrhunsku kvalitetu njihovih proizvoda, s ciljem da ubuduće i staklenke njihovih medova, krasi oznaka “Med iz Lijepe naše”. (agroklub/Alesandra Špoljar)

Mijo i Marija Volarić

 

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY