VLADAVINA SIBIRSKIH KRALJICA: U AMERIČKIM KOŠNICAMA SVE GLASNIJE ZUJE RUSKE PČELE

VLADAVINA SIBIRSKIH KRALJICA: U AMERIČKIM KOŠNICAMA SVE GLASNIJE ZUJE RUSKE PČELE

1223
0
SHARE

 Masovno naseljavanje Sibira počelo je još u 18. vijeku, a ruski doseljenici su prilikom naseljavanja sa sobom donijeli i pčele. Oštra sibirska klima je možda i najzaslužnija za otpor na zimu i bolesti koje su ove pčele razvile još prije 150 godina. Ako uz to dodamo i statistički veću proizvodnju meda od italijanskih i kranjskih pčela, jasno je zbog čega su ruske pčele sve više popularne među pčelarima u Americi, ali i ostatku pčelarskog svijeta.

JEDINSTVENA RUSKINJA

Prije svega treba napomenuti da ovdje nije riječ o italijanskim ili kranjskim pčelama, iako ruske pčele sa ovim vrstama dijele nekoliko karakteristika. S genetske strane, popularne ruskinje su evropske pčele. To je tamna vrsta sa crnim abdomenom i sivom dlakom koja je svoj put ka zapadu započela iz sibirske regije Primorski Kraj.

One su medonosne pčele (Apis Mellifera), koje su se u Ameriku i Kanadu počele uvoziti prije nekih 20 godina. Poznati američki genetičar Tomas Rinderer posjetio je Vladivostok i Primorski Kraj, gdje je proveo nekoliko mjeseci proučavajući njihov način života. Uvidjevši njihov kvalitet i nesvakidašnju otpornost na varou i niske temperature, sakuplja 100 matica i vraća se u Ameriku. Te matice je predstavio i podijelio američkim pčelarima koji se bave uzgojem matica za tržište i tako je nastalo prvo udruženje proizvođača ruskih matica u Americi.

Od 1997.godine, u Americi se nastavlja praksa uvoženja ruskih pčela koje su polako ali sigurno počele dominirati američkim košnicama i livadama. Dodatnim istraživanjem utvrđeno je da ruske pčele važe za veoma pitomu vrstu pčela, lako se prilagođavaju novim sredinama, a jedina im je mana što imaju malo veću tendenciju za rojenjem.

 RUSKE PČELE ŠTEDE NOVAC I ŽIVCE

Skoro svaki pčelar će prije ili kasnije doživjeti onaj neugodni osjećaj kada se suoči sa velikim zimskim gubicima i kada bude primoran da košnice tretira skupim i agresivnim hemikalijama u pokušaju da svoje pčele spasi od opasnih parazita poput varoe.

Ipak, ruski pčelari će vjerovatno bolje proći jer se njihove pčele već stotinama godina uspješno odupiru niskim temperaturama i smrtonosnim grinjem. Upravo iz ovih razloga, Rusi itekako cijene ono što imaju pa se ruske matice prodaju po veoma visokim cijenama. Ali, ako uzmete u obzir količinu novca, vremena i živaca koje ulažete u kupovinu raznih hemikalija, i činjenicu da prisustvo ruske matice ojačava čitavu koloniju, lako se može zaključiti da je kupovina „ruskinje“  daleko isplativija opcija.

Osim toga, njihova cijena je opala zadnjih nekoliko godina, pa je možete pronaći i po skoro istim cijenama kao italijansku ili kranjsku maticu.

UVOĐENJE NOVE MATICE U DRUŠTVO

Za uvođenje nove matice u društvo potrebno je izvjesno vrijeme, a po pravilu pčele ne slabe, nisu ugrožene, niti gube radni elan. Ipak, predstavljanje ruske matice novom društvu je malo komplikovanije, ali itekako moguće. Samo je potrebno malo više vremena i pripreme.

U normalnim uslovima, ne-ruske kolonije će prihvatiti rusku maticu za otprilike sedam dana. Ruske kolonije će prihvatiti svoju maticu za uobičajeno vrijeme. Najbolji način da „ruskinju“ predstavite novoj koloniji je pomoću nukelusa koji služe za uzgoj, i čuvanje rezervne matice. Prije uvođenja, svakako provjerite da se u košnici slučajno već ne nalazi matica. Kada ste sigurni da je sve spremno, počnite sa manjim košnicama, kako bi je društvo bolje reagovalo i brže prihvatilo novu  maticu. Nakon sedam dana, maticu oslobodite u normalnu košnicu i pažljivo posmatrajte reakciju kolonije.

Ruska matica će se po običaju brzo spustiti između okvira, a ukoliko je društvo ne prihvati, pčele će je brzo izbaciti. Ukoliko se to desi, spasite je i vratite nazad u kavez. Sačekajte 4-5 dana , pa pokušajte ponovo.

Ovaj proces zna da bude težak jer često pčele odbijaju da prihvate maticu od druge vrste. Ruske pčele imaju specifičan miris koji se razlikuje od italijanskih i zato pčelama domaćicama treba više vremena da se naviknu na taj miris. Mijenjanje matice je najbolje vršiti u jesen tako da se košnica i društvo podijele po vertikali pomoću mrežaste pregrade. Na taj način mirisi dviju matica će se pomiješati i pčele neće odbiti novu maticu.  Nakon što društvo prihvati rusku maticu, staru treba što prije premjestiti u neku drugu košnicu.

Ruske matice će prestati sa polijeganjem jaja ukoliko joj nedostaje nektara ili polena. Maticu nemojte odmah mijenjati već sačekajte i vidite hoće li nastaviti sa polijeganjem jaja kada joj potrebne zalihe hrane budu ponovo dostupne.

HIGIJENA – TAJNO RUSKO ORUŽJE PROTIV VAROE

Ono po čemu se ruske pčele najviše razlikuju od svih ostalih vrsta pčela, su njihove neobične higijenske navike. Prema provedenim istraživanjima, higijensko ponašanje pčela može imati pozitivan utjecaj na kontrolu i zaustavljenje širenja varoe koja svake godine uništava pčelarske kolonije širom svijeta.

Naučnici sa Poljoprivrednog Institua u američkom Baton Ružu posmatrali su ponašanje ruskih pčela sa drugim domaćim vrstama, i otkrili su da ruske pčele imaju daleko izraženije higijenske navike od drugih kolonija (69% naprema 37%). Osim toga, zabilježeno je i to da ruske pčele imaju naviku jedna drugu temeljno čistiti što samo povećava njihovu otpornost na razne parazite i bolesti.

Osim toga, američki pčelari koji uzgajaju ruske pčele su primjetili kako su podnjače u košnicama izrazito čiste čak i nakon dugih zimskih mjeseci. Sve su to higijenske karakteristike ruskih pčela koje su im pomogle da se vremenom razviju u jedne od najotpornijih živih stvorenja na svijetu.

Broj varoe u kolonijama ruskih pčela raste veoma sporo. S druge strane, kada kolonija bude napadnuta i zaražena, ona opstaje duže tako da pčelari imaju više vremena za njihovo tretiranje. Nakon tretmana, kolonija će se veoma brzo vratiti u normalno stanje i nastaviti sa radom.

 

ZAZIMLJAVANJE I PROIZVODNJA MEDA

Zazimljavanje je definitivno  jedna od najjačih osobina ruskih pčela. Ruske matice prestaju sa polaganjem jaja ranije od ostalih vrsta matica, a tokom hladnih zimskih mjeseci ruske pčele su veoma štedljive, tako da troše daleko manje količine zimnice od drugih pčela.

Ove pčele su prirodno otporne na zimske uslove, a zimski rojevi ruskih pčela su veoma mali, pa se tipičan zimski roj može pronaći na 3-4 okvira. S druge strane, ove pčele će ići na pročisne letove na istim temperaturama kao i italijanske i kranjske pčele. Iz tog razloga,  manje pčela napušta košnicu pa pčelari neće doživjeti neugodno iznenađenje prilikom redovnog obilaska košnica.

Što se tiče proizvodnje meda, izvještaji američkih pčelarskih udruženja pokazuju da su rezultati ruskih pčela jednaki ako ne i bolji od ostalih domaćih vrsta. U članku pod nazivom „Komercijalni menadžment ruskih pčela“,objavljenom 2003. Godine, četiri cijenjena pčelara (H. Tubbs, C. Harper, M. Bigak, i S.J. Bernard), iznjeli su svoje mišljenje rekavši da će ruske pčele biti odlični proizvođači meda koji će ostvarivati „dobre rezultate u prosječnim godinama“.

U drugom izvještaju, H. Tubbs je objavio rezultate prosječnih prinosa meda prema kojim su ruske pčele proizvele oko 70 kg meda po košnici, dok su domaće pčele uspjele proizvesti tek oko 40 kg meda po košnici.

KAKVA JE BUDUĆNOST RUSKE KRALJICE?

Ruska pčela je veoma izdržljivo i čisto stvorenje sa brojnim pozitivnim karakteristikama.

Iz tih razloga, Rusko udruženje uzgajivača pčela je osnovano kako bi se održala genetska čistoća ruske pčele, a svaki član je zadužen za održavanje dva reda ruskih matica. Svake godine, članovi ovog udruženja procijenjuju, biraju i uzgajaju 36 matica koje se pare sa trutovima u svrhu proizvodnje novih matica. Dobijene matice se pažljivo procjenjuju za izbor uzgajivačice novih matica za slijedeću godinu, nakon čega se ciklus opet ponavlja.

Mladi pčelari koji tek ulaze u svijet pčelarstva prije odluke da počnu uzgajati ovu vrstu pčela, trebaju proći brojne kurseve i predavanja koji će ih osposobiti za pravilno rukovanje ovim vrijednim stvorenjima. Ruske pčele se nikako ne preporučuju neozbiljnim i neiskusnim pčelarima, jer su metode njihovog uzgajanja dovoljno komplikovane da bi mogle uzrokovati značajne probleme.

S druge strane, oni ozbiljniji pčelari će kupnjom ruskih pčela i matica svoje košnice obogatiti za jednu od najisplativijih i izdržljivijih vrsta koja će svojim radom i rezultatima godinama radovati svoje vlasnike.

(bhpcelar.com)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY