Maje kao vrhunski pčelari: Sa nestankom pčele Melipone, nestaje i tradicionalno pčelarstvo...

Maje kao vrhunski pčelari: Sa nestankom pčele Melipone, nestaje i tradicionalno pčelarstvo Maja

SHARE

Tradicionalni načini uzgoja pčela, u deblima drveća i vanjskim zidovima kuća, bi se mogli pokazati efikasnim, u cilju njihovog spasa od sve agresivnijih poljoprivrednih praksi.

Na jugozapadu Indije, masivni Himalaji se svojim strmim planinama uzdižu iz borove i cedrove šume. Podnožja Kullu doline su prekrivena stablima jabuke, koja polako počinju cvjetati.

Proljetno jutro je svježe, i Lihat Ram, poljoprivrednik iz sela Nashalla, posmatra mali otvor na deblu, u kojem se nalaze pčele. Krupne, crno-žute, domaće medonosnice –Apis cerana – slobodno ulaze i izlaze iz komada drveta koje je naslonjeno na njegovu kuću. Vijekovima su na ovim prostorima, košnice imale veliku ulogu u poljoprivrednom svijetu i gradile su se u debelim vanjskim zidovima kuća. Divlje kolonije pčela su uvijek same pronalazile košnicu, ili su farmeri, debla sa košnicama nosili do obližnje šume, kako bi pčele mogle početi proizvoditi med za svoje ljudske čuvare.

Međutim, u posljednjih nekoliko godina, broj divljih kolonija u ovoj dolini, gdje živi 90% zemljoposjednika, je sve manji. Moderna poljoprivreda je skoro u potpunosti, prirodne šume i raznovrsne usjeve održivih farmi, zamijenila jednom vrstom ukusne jabuke, koja je omiljena na tržištu.

Proizvodnja ovog traženog voća je poboljšala ekonomske prilike poljoprivrednika Kullu doline. S druge strane, doprinjela je neodrživim uslovima za oprašivače. Situacija i u drugim krajevima svijeta nije drugačija; kombinacija klimatskih promjena, bolesti, modernizacije poljoprivrednih praksi, upotrebe pesticida, sječe šuma, gubitka staništa, i sve veća ljudska populacija, je dovela do velikog pada u broju medonosnih pčela. To je dovelo do toga, da žetve u ovoj dolini voćnjaka padnu za 50%.

Rizik od stranih vrsta

Kako bi zatvorili jaz u oprašivanju, poljoprivrednici koji su to sebi mogli priuštiti, počeli su unajmljivati pčelare iz Punjabija, koji su im u dolinu donijeli košnice evropskih pčela-Apis mellifera-, kako bi im pomogle tokom sezone cvjetanja jabuka.

-Problem sa ovim je taj što siromašni poljoprivrednici sada moraju plaćati za uslugu koju im je ekosistem pčela medonosnica prije nudio besplatno – kaže Pradeep Metha, istraživač i menadžer na Institutu za čuvanje planete u Indiji.

Ne samo to, prisutnost stranih vrsta pčela, sa sobom nosi bolesti i konkurenciju za izvore nektara, što će dodatno smanjiti populaciju domaćih pčela i dovesti do narušavanja ekosistema.

Povratak tradiciji

Ipak, naučnici su odlučni da promjene negativan trend u ovom udaljenom kutku svijeta. Projekat istraživanja ekosistema Himalaja – u saradnji sa naučnicima, stanovnicima Nashalla sela i međunarodnim volonterima – proučava oprašivanje, i ono što su otkrili, primjenjuju na poljoprivrednom nivou.

Prošle godine, ova grupa je započela postupak obnavljanja tradicionalnih načina oprašivanja i stvorene su nove košnice domaćih azijskih medonosnica.

Pored toga, uveli su nove modifikovane prakse, poput korištenja ekstraktora za prikupljanje meda, kako bi povećali šanse da pčele uspješno napreduju u koraku sa savremenim okruženjem.

U cilju da osiguraju da azijske pčele imaju dovoljne zalihe hrane tokom sezone, poljoprivrednici iz Nashalle su ponovo počeli saditi raznovrsne usjeve. Istraživanje je pokazalo da je luk, karfiol i razne vrste divljeg cvijeća, posađeno ispod drveća jabuka, ono što se najviše svidjelo oprašivačima.

Na taj način je postignuto da pčele ostanu fokusirane na oprašivanje drveća jabuka, tokom njihovog kratkog perioda cvjetanja, a da i dalje imaju pristup raznim izvorima nektara, koji će ih držati u životu u nadolazećem periodu.

Osjetljiv ekosistem

Širom svijeta, tradicionalne prakse pčelarstva postaju kolateralne žrtve modernizacije. Industrijska poljoprivreda koristi tek mali broj vrsta pčela, kako bi osigurala svoj opstanak. Uglavnom su to visoko efikasne medonosnice i bumbari, koji se prenose s jedne na drugu farmu, zavisno od toga kojoj je potrebno oprašivanje.

Premještanje stranih kolonija pčela se ipak, pokazalo riskantnim: Te vrste mogu prenijeti bolesti domaćim vrstama, što za rezultat ima smanjenje njihove populacije. Također, ova praksa može dovesti do slabljenja otpornosti čitavog oprašivačkog sistema.

Međutim, došlo je do buđenja svijesti, i ljudi počinju shvatati važnost održavanja životnih praksi domaćih pčela. Poljoprivrednici u dolini Kullu,  prepoznali su lokalne oprašivače kao važne partnere u njihovim poslovima, i počinju se aktivno baviti pčelarstvom.

Ponovnim uzgajanjem domaćih oprašivača, poljoprivrednici povećavaju broj dostupnih pčela, ne samo da bi oprašivali usjeve, već i da bi vratili svoju ključnu ulogu u okruženju.

– Oživljavanje ovih praksi će pomoći u očuvanju oprašivača, kao i održavanju poljoprivrede ove regije – navodi Mehta.

Pčele bez žaoke u Meksiku

Stanovnici poluotoka Jukatan, u Meksiku, su hiljadama godina uzgajali pčele bez žaoke. Tradicija kaže da su majanski pčelari skupljali pčele, koje su nazivali xunan kab (kraljica), iz šuma gdje su sjekli, i kući donosili debla u kojima su se nalazile košnice.

Mala količina meda koju su pčele proizvele godišnje, (oko dva litra), se koristilo u medicinske svrhe, dok su matice imale ulogu u ceremonijama. Majanske starješine su svoje pčelarsko znanje prenosili zainteresovanim rođacima. Moderni svijet je vremenom poharao njihovu kulturu, tako da pčelarstvo više nije u modi.

  • – Djecu ne zanimaju tradicionalne stvari- kaže David Roubik sa Smitsonijanskog istraživačkog instituta.
David Roubik

Od 1980.g., Roubik i njegove kolege, Stephen Buchman i Rogel Villanueva-Gutierrez, su proučavali majansko pčelarstvo i pčele bez žaoke, u regijama Jukatana, gdje su Maje održavale tradicionalne načine života.

Novi pčelari su najviše zainteresovani za novac, i u tu svrhu koriste komercijalne pčele, hibride evropskih i afričkih medonosnica, čije su kolonije u stanju da proizvedu do 50 kg meda godišnje.

  • – Pčele bez žaoke češće posjećuju i oprašuju drveća domaćih šuma, za razliku od uvezenih medonosnica, koje imaju tendenciju da oprašuju biljke na tlu. – navodi Buchman.

Buđenje svijesti

  • Dugogodišnje istraživanje populacije pčela i ankete provedene među pčelarima udaljenih majanskih sela, pokazale su da oni smatraju esencijalnim spriječavanje izumiranja pčela bez žaoke. – kažu istraživači.
  • Radimo sa majanskim tehničarima i imamo otvorene radionice kako bi uspjeli zaštititi ove pčele. Dostavljamo kolonije ljudima koji tek počinju graditi pčelinjake u tradicionalnim majanskim stilovima. Ove radionice pokazuju pčelarima da je med samo jedan od mnogobrojnih koristi.
  • -Nadamo se da ćemo na ovaj način stvoriti stručne pčelare, koji će povećati broj kolonija. Ljudima budimo svijest o važnosti pčela za očuvanje šuma, kao i životnu ulogu koju šume imaju za pčele -dodaje Gutierrez.

Na ovaj nčin, pčele bez žaoke majanskim pčelarima osiguravaju med za prodaju, a oni pomažu ne samo opstanku pčela, već i cijelog ekološkog integriteta jukatanskog poluotoka.

Domaće je najbolje

Nazad u Indiji, Lihat Ram šeta uskim putevima sela Nashalla. Iz balvana i zidova u blizini, čuje se aktivno zujanje kolonija azijskih medonosnica. Prolazi pored žene obučene u šarenoj nošnji, koja u svom dvorištu sadi povrće.

U obližnjim voćnjacima, divlje cvijeće počinje cvjetati ispod drveća jabuka. Pčele medonosnice i leptiri lete oko njega, oprašujući ga.

Bilo da uživate u novoj vrsti jabuke iz doline Kullu ili koristite losion za kožu od meda sakupljenog u majanskim košnicama, budite sigurni da domaći oprašivači imaju puno toga ponuditi kako ljudima tako i lokalnim ekosistemima.

U naporima da zaštitimo i spasimo pčele, možda je uključivanje tradicionalnih pčelarskih praksi, upravo ono što nam je potrebno kako bi naši ekosistemi, šume i poljoprivreda imali svijetlu budućnost.

(bhpčelar.com)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY