Kasim Mujabašić, tuzlanski pčelar: KO STALNO GLEDA – NEMA MEDA!

Kasim Mujabašić, tuzlanski pčelar: KO STALNO GLEDA – NEMA MEDA!

SHARE

Ovo je prva pčelarska poslovica koju sam zapamtio, a izrekao je moj rahmetli otac Salih. Zaista nema potrebe svako malo otvarati košnice; zavisno od situacije ja ih pregledam u razmacima između sedam i 15 dana

Kasim Mujabašić iz Tuzle je skoro 30 godina zagriženi pčelar i to iz hobija. Prvi susret sa „krilatim“ farmaceutima je imao kao dvanaestogodišnji dječak. Odrastajući uz oca pčelara – hobistu, kojem je tada bio desna ruka, trebalo je sačuvati odbjegli roj.

– Stari mi stavio košnicu na glavu i rekao mi da se ne pomjeram. Počeo stresati roj; pola pčela otišlo u košnicu, druga polovina završila na meni. Ja u šorcu, a one gmize po meni…Pomjerio se nisam, a nije bilo ni straha. Ni jedna me nije ubola – sjeća se te prve i, vjerovatno presudne, slike da se Kasim cijelim svojim bićem posveti pčelama.

Otac Salih je bio uvjeren već tada da će njegov Kasim postati pčelar. U najboljim Kasimovim godinama mu je i poklonio prva društva.

– Mnoge očeve savjete sam zapamtio, a prva njegova izreka „Ko stalno gleda – nema meda“ mi se duboko urezala u memoriju. Ja se čitavog života pridržavam tih savjeta. Bez velike nevolje i potrebe ne otvaram košnice. Pčele ne vole uznemiravanje – kazuje Kasim na početku razgovora.

Posavsko – tuzlanski med

Zbog radnih obaveza u tuzlanskom „Vodovodu“ nikada nije uspijevao imati više od 40 društava. Pčelinjak je lociran u medonosnoj Posavini. Tamo, kaže, pčele imaju  solidnu bagremovu, pa nakon toga kasno – ljetnu i jesenju pašu.

– U Posavini imam dobru razvojnu pašu prije bagrema, bagrema ima dovoljno kada su dobri vremenski uslovi, livadska paša sa kupinom i lipom skoro sigurna i na kraju dobra jesen sa zlatošipkom – pojašnjava ovaj jedan od najcjenjenijih pčelarskih stručnjaka i proizvođača meda kojem vjeruju kupci iz svih krajeva BiH, ali i svijeta.

Sve u pčelarstvu je postigao samostalno. Na našu opasku da je razvio „Mujabašićevu školu pčelarstva“ diplomtski će kazati da su ga savjetovali iskusni pčelari, ali i da je dobrim dijelom samouk. Mnogo je čitao o svojim ljubimcima, nije prošao nijedan kurs koji stručnjaci preporučuju.

– Kada govorimo o pčelarenju podržavam principe „dobre pčelarske prakse, čija je suština da je pčelinja zajednica u centru pažnje, u smislu da joj obezbijede kvalitetni uslovi biološkog egzistiranja. Tu, prije svega, mislim na lociranje pčelinjaka na terenima koji nude dobru nektarsko – polensku pašu, zatim ostavljanje dovoljnih količina hrane za zimovanje i na kraju pravilan odabir sredstava u borbi protiv nametnika „varoe“ – kaže naš sagovornik.

Vlastita pčelarska praksa

Da je „Mujabašićeva pčelarska praksa“ dobra praksa kazuje i podatak da su mu sva društva prezimila. U godini, u kojoj stižu panične informacije o stradanju čitavih pčelinjaka, on je ponosan i sretan. Pripisuje to znalačkom radu i tretiranju pčelinjih zajednica.

– Sva društva su preživjela! Ima manji broj nešto slabijih, ali sve u svemu zadovoljan sam. Nema nešto posebno vlage u košnicama, počele su pomalo trošiti pogače. Kod par društava sam dodao i drugu pogaču. Tlo na pčelinjaku je od obilnih padavina natopljeno vodom, a to je preduvjet za dobre pašne prilike – kaže Kasim.

Dodaje da se u pčelinjaku sve mora raditi po tačno utvrđenom rasporedu, uvijek u pravo vrijeme. Samo tako se postaje uspješan, pravi i zadovoljan pčelar.

Kasim ima hiljadu razloga za ponos i zadovoljstvo, ali ih ne ispoljava. Svoje znanje ne štedi. Naprotiv. Uživa kada ga mladi ljudi kontaktiraju ili traže njegov savjet. On svakome u startu kaže:

– Dvije najbitnije stvari je da nauči „biologiju pčele“ i da sa godinama praktičnog iskustva stekne osjećaj za „potez“, jer je svaka pčelarska godina priča za sebe. Kolegama savjetujem da puno čitaju i slušaju predavanja iskusnih i provjerenih stručnjaka, pa da na osnovu naučenog uspostave vlastitu pčelarsku praksu.

Kasim nam je otkrio da tokom zadnjih šest godina pčelari bez amitraza i fluvalinata. Okrenuo se sredstvima na biljnoj bazi i – prezadovoljan je.

– Prve dvije godine koristio sam „BEEVITAL“ austrijski preparat, slijedeće dvije godine „ORGANOVAR“ preparat Abdulaha Vejzovića iz Kladnja. U trećem ciklusu je stigao slijedeći… I tako redom. Naravno, obavezno u novembru odradim tretman oksalnom kiselinom – ispričao nam je Mujabašić, koji je inače član Udruženja pčelara „Maja“ iz Pelagićeva. Kaže da je prezadovoljan i zamolio nas je da pozdravimo i preko stranica BH PČELARA Jovu Blagojevića, sjajnog čovjeka i pčelara.

Ne zaboravlja ni svoje kolege iz tuzlanskog Udruženja pčelara, gdje je ponikao i čiji je i današnji član. Vjeruje da će prije početka pčelarske sezone bar još jednom se sastati i dati duši oduška. Sjajna su to sijela i veselja; Kasim razvuče harmoniku i zapjeva sevdalinku… Pčelarskom rahatluku nigdje kraja nema. Kasimov kontakt telefon je 060 31 34 703

MUJABAŠIĆEVA ŠKOLA PČELARSTVA

Da li je pčelama potrebna poletaljka?

Uočio sam da neki pčelari stavljaju različite prostirke ispred košnica u želji da pomognu pčelama.

Zamislite pčelara sa 300 košnica?! Njemu treba barem 200 metara kvadratnih itison staze. Oni koji duže rade ovaj posao mogu se sjetiti uglednog pčelara Sadika Čamdžića iz Kladnja i njegovog teksta na temu da li poletaljka na košnici donosi više štete ili koristi. Ona ja zamišljena da pomogne pčelama da lakše uđu u košnicu.

Oni koji imaju kružne otvore na tijelima košnice znaju da pčeli poletaljka, ili “sletaljka” ne treba.

Evo kako ja razmišljam zašto poletaljka nije dobra:

Kao prvo na nju napada snijeg i zatvori ulaz u košnicu, a još ako smrzne eto problema.

Poletaljka navlači vlagu i ubrzava truljenje prednjeg dijela podnjače, a pravi probleme i kod transporta košnica.

Poletaljka je odlična pista za slijetanje tuđica, stršljena i slično.

Uginule pčele, kojih bude povremeno na podnjači, privlače ptice koje uznemiravaju pčele.

Potkopavanje temelja kuće

Koliko je samo licemjerstva u brizi pčelara za dobrobit pčela!!! Nije to briga za opstanak pčela, nego za visoke prinose.

Rojevi nagon je od postanka pa do današnjih dana obezbjeđivao opstanak pčela, a jedna od glavnih zadaća pčelara je da ne dopuste rojenje.

Tu su i preporuke da se maksimalno koristi sve što pčela skuplja: med, polen, propolis i na kraju – apitoksin.

Meni to liči na potkopavanje temelja kuće na četiri ćoška. Kada se sve pokupi, onda počinje briga da se društva zaštite od varoe, pa se specijalno izrađenim „topom“ u košnicu upuca provjereni amitraz sa deklaracijom. Užas!

Tretiranje otrovima nije briga za spas pčela, nego opet briga za visoke prinose.
Jednom sam na ramu oplodnjaka vidio kako dvije pčele sa treće „skidaju“ varou.

Najmoderniji pčelarski trendovi govore o pčelarima koji forsiraju društva koja su prirodno tolerantnija na varou. Svi koji se malo duže druže sa pčelama, znaju da na jednom pčelinjaku, pri istim uslovima, imamo jako, srednje i malo invadirane zajednice.

Pogače preko satonoša

Kada u centralnom, dijelu klubeta (gnijezda) nestane hrane dobro je staviti preko satonoša dvije pogače, ali obrnuto ako su pravougaonog oblika da prekriju cijelo plodište sa nešto užim prorezima da ne dođe do “curenja”.

Ovako se stvara “efekat plastenika” gdje se pčele, osim što dobiju hranu, komotnije kreću, te mogu sa krajnjih ramova koncentrisati med oko legla.

Savjeti za održavanje higijene na pčelinjaku

Ova tema može biti jako interesantna ukoliko se žele izbjeći opasne bolesti pčela, grabež i još neke druge neprijatnosti. Najčešće su pčelinjaci smješteni na rubovima livada, pa je ispred leta brisani prostor bez prepreka, a iza ograda, živica ili šuma.

Obično se javlja problem trave koja, prije svega, može ometati “saobraćaj” pčela, u njoj se mogu kriti različite životinje, pa čak i zmije. Dakle, ne bi trebalo biti trave bar pet metara ispred košnica i dva metra iza. Ovo se može postići redovnim košenjem trave, ali treba birati pogodno vrijeme jer se pčelama to baš ne sviđa.

Neki koriste herbicide pa “sprže” sve živo oko pčelinjaka što baš i nije preporučljivo. Postoji i varijanta da se na pokošenu zemlju ispod košnica postavi PVC folija koja se optereti ciglama i sl.

Kada se u ljetnim mjesecima dođe na pčelinjak naročito treba pregledati prostor oko i ispod košnica zbog zmija.

Ovdje bih pomenuo moje iskustvo sa vodom za piće. Ako se boce sa vodom u nekoj vrećici stave položene na zemlji ispod košnice voda će dugo ostati hladna.

Podrazumijeva se da se “dnevno smeće” nakon završenog posla mora kvalitetno ukloniti, a paljenje je najlošija opcija.

Ukoliko imamo dva ili više pčelinjaka dobro bi bilo da svaki ima svoj osnovni pribor za rad: pčelarski nož, dimilica i rukavice kao najosnovniju preventivu za sprečavanje prenošenja bolesti.

Prednosti pčelarenja Farar košnicom

Pčelarenje sa „Fararovim“ košnicama ima nekih prednosti u odnosu na ostale. Kao prvo, treba spomenuti proširenje košnice u proljeće, gdje dodavanjem jednog tijela ne povećavate naglo unutarnju zapreminu. Samim tim ne rashlađuje se ,,gnijezdo”.
Npr: ako je plodište dva farar tijela kada se popuni pčelom, a matica položi leglo u oba tijela, dodaje se i treće tijelo. Istovremeno, u njegov centralni dio stavi se nekoliko ramova najzrelijeg legla (naravno – ispod trećeg tijela je MR).
Matica u donja dva tijela ponovo dobija prostor za polaganje.

Idealno je kada pred bagremovu pašu imamo popunjena ova tri tijela pčelom i leglom, tada u plodištu izaberemo tijelo sa više zatvorenog legla i podignemo ga bez matice iznad MR, a u plodište dodamo tijelo sa praznim ramovima.

Matica ponovo dobije prostor, a ako je paša dobra bude donekle blokirana. U medištu imamo dva tijela za smještanje meda. Ako je potrebno može se dodati i treće, ali na MR.

Kod niskih ramova je dobro što ih pčele lakše pune i zatvaraju na slabijim pašama. Ukoliko na početku avgusta imamo jedno tijelo puno meda podmetnemo ga pod dva plodišna tijela i eto stimulacije za proizvodnju zimskih pčela.

Ako želimo formirati novu zajednicu jednostavno iznesemo jedno tijelo na novu podnjaču, natresemo malo mlade pčele, dodamo matičnjak i gotovo.
Fararova košnica je zbog svojih dimenzija pogodna za starije pčelare, kao i žensku pčelarsku populaciju (najmanja težina pojedinačnog tijela). Sa ovom košnicom je moguće potpuno izbjeći rad sa pojedinačnim ramom na način da se sa dodatnom MR u plodištu, koje se sastoji od dva tijela, ustanovi gdje je matica pa se “prevješava” kompletno tijelo sa leglom.

Prvi proljetni pregled

Pod pojmom “prvi proljetni pregled pčela” podrazumijeva se aktivnost pčelara sa ciljem da se ustanovi u kakvom su stanju pčelinja društva nakon zimovanja. Najvažnije je ustanoviti da li je društvo “biološki ispravno”, odnosno da li ima maticu, leglo u svim fazama, kolike su zalihe meda i polena, i koliko ramova društvo zaposjeda.

Iskusni pčelari ne žure sa prvim proljetnim pregledom jer puno toga mogu vidjeti i bez otvaranja košnice i nepotrebnog rashlađivanja legla. Ako na “letu” primijetimo značajan unos polena – to je skoro pa siguran pokazatelj da društvo ima maticu, a na podnjači se može “očitati“ koliko ramova pčele pokrivaju.

Društva koja su sumnjiva, odnosno kod kojih se ne vidi normalna aktivnost na letu i unos polena, treba pregledati i po potrebi sanirati.

Kada se vremenske prilike u martu ustabile, a dnevne temperature porastu. može s obaviti detaljni pregled koji ne podrazumijeva gledanje svakog rama, jer za to nema potrebe.

Zdravstveno stanje legla se može vidjeti i na krajnjim ramovima “gnijezda” kao i zalihe hrane. U mjesecu martu koji je najteži za pčele (jer je po pravilu nestabilno vrijeme) najbitnija je smjena “zimskih pčela” mladim pčelama tako da pretjerano preturanje po košnici može napraviti samo štetu.

U aprilu, kada dođu topliji dani i kad unos polena i nektara postane značajniji, dolazi do preokreta u košnici i tada se znalačkim intervencijama može uticati na to da pčele spremno dočekaju pašu bagrema.

Formiranje vještačkih rojeva

Ova tema je sigurno interesntna pčelarima početnicima. Vještačke rojeve možemo formirati iz više razloga, a to su: proširenje pčelinjaka, držanje pomoćnih zajednica radi pojačavanja snage osnovnih društava, odgajanje mladih matica (naročito pogodno u petoramnim nukleusima) i na kraju – saniranje bezmatka dodavanjem kompletnog pomoćnog društva preko novine zajednici bez matice.

Najpogodnije vrijeme za formiranje vještačkih rojeva je nakon bagremove paše ili opne paše, koja je prva jača u vašem kraju. Najpogodnije tijelo je petoramni nukleus.

Odavberemo jednu jaku zajednicu kojoj lociramo maticu (da je je bi slučajno prenijeli u nukleus).

Nakon toga do desnog zida nukleusa stavimo ram sa puno polena i meda, i sa zatečenim pčelama. Odmah do njega stavimo ram zrelog izlazećeg legla, a onda ram sa leglom u raznim fazama.

Na četvrtu poziciju, računajući sa desne strane, možemo staviti ram sa satnom osnovom. I na kraju – još jedan ram sa hranom.

Idealno bi bilo da na jednom od ramova sa leglom imamo zreli matičnjak iz rojevog nagona ili tihe izmjene. Ako nemamo – onda možemo „ugradfiti“ zreli matičnjak iz nekog društva na ram sa leglom različite startosti.

Naravno, da postoji i opcija dodavanja sparene matice, a najlošija je da pčele u nukleusu same izvedu maticu.
Na kraju natresamo malo mladih pčela, jer će se izletnice vratiti u svopja društva. Ram sa zrelim izlazećim leglom će obezbijediti brz priliv mlade pčele. Dok mlada matica ne bude imala svoje leglo.

Ovako formiran nukleus je izvanredan za proizvodnju mladih matica, dobro gradi mlado saće, a ako postane „tijesan“ može se nakon završetka oplodnje matice premjestiti u veće tijelo.

(Bh pčelar)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY