Pčelinjak i pčelar u februaru: Velika vlaga preko zime je vrlo štetna...

Pčelinjak i pčelar u februaru: Velika vlaga preko zime je vrlo štetna za pčele

SHARE

Pčelari sa kojima dolazimo u susret tvrde kako nikada nije suvišno pisati o praksama drugih pčlara, posebno proslavljenih i onih čije je iskustvo iz pčelinjaka olakšalo rad drugima. Kako je zima mjesec pčelarevog napredovanja, učenja i istraživanja, odlučili smo se pozabaviti kalendarom pčelarskih radova u februaru i martu po praksi čuvenog bugarskog pčelara Ljubena Ivanova Radojeva. Zbog opširnosti teme, donosimo samo najznačajnija zapažanja ovog vrsnog pčelara, autora i višeg naučnog saradnika…

kosnicaStanje pčelinjih društava: U frebruaru, iako je vrijeme još hladno, ipak se osjeća povećanje prosječnih mjesečnih temperatura. U to vrijemem pčele su još u zimskom klubetu. Mada vrlo rijetko izlaze, one postaju aktivnije: raspečaćuju med i oslobađaju ćelije u sredini gnijezda, poliraju ih i pripremaju za polaganje jaja. Normalno je da matice u ferbuaru počinju polaganje jaja. Oko nastalog legla pčele već održavaju stalnu temperaturu od 34 do 36 stepeni.

Utrošak meda povećava se i u toku mjeseca iznosi 1,5 do 2 kg prosječno za pčelinje društvo. Usljed povećane potrošnje hrane, naročito polena, u debelom crijevu pčela gomila se sve veća količina nesvarenih ostataka. Zbog toga pčele koriste najkratkotrajnije otopljavanje u nekim danima, uglavnom oko podne, za oblijetanje i pražnjenje debelog crijeva. Istovremeno, one čiste košnicu, prenose svježi nektar, polen i vodu. Ukoliko ne postoje mogućnosti za oblijetanje i hrana nije dobrog kvaliteta, može se pojaviti dijareja.

Pčelar u februaru: Pčelar u ovom periodu treba često da obilazi pčelinjak, naročito kada je vrijeme sunčano. Na osnovu oblijetanja pčela i osluškivanja pčelinjih društava, on donosi zaključak o njihovom stanju. Tople sate (od 10 do 12 stepeni) on koristi da obavi prvi proljećni pregled, da na brzinu pogleda gnijezda i otkrije uzroke eventualnih nedaća. Prema mogućnostima, pčelar odmah treba da pruži pomoć najugroženijim društvima.

U to vrijeme treba skidati snijeg sa krovova, jer se on usljed toplote otapa, a voda prodire kroz pukotine zidova i vlaži unutrašnjost košnice. Velika vlaga preko zime je vrlo štetna za pčele i zato se ona mora spriječiti. Od blagovremene pomoći pčelinjim drštvima u tom periodu, mnogo zavisi dobar završetak njihovog zimovanja i dalji razvoj. Zato se ta mogućnost ne smije propustiti.

Prvi (letimičan, informativan) proljećni pregled se vrši u samom početku aktivne sezone, krajem zime i početkom proljeća, obično u martu. U nekim južnijim i ravničarskim predjelima, može se obaviti i krajem februara, kada vremenske prilike to dozvoljavaju, prilikom oblijetanja pčela kada je spoljna tempratura iznad 12 stepeni, a vrijeme sunčano i tiho. Pčelar mora pratiti promjee vremenskih uslova kako ne bi propustio mogućnost da obavi pregled.

Cilj pregleda je da se utvrdi kakvo je stanje svakog pčelinjeg društva poslije zimovanja, kako bi se pružila hitna pomoć najugroženijim društvima. Prije svega sa košnica se skidaju krov i jastuk, vadi se materijal za utopljavanje i stavlja na sunce da bi se prosušio i provjetrio. Zatim, ukoliko to vremenske prilike dozvoljavaju, vadi se podnjača da bi se počistila.

Leševi pčela i voštani poklopčići sa ćelija sa medom koje su u toku zime raspečaćene stavljaju se u sanduče, zatim podnjaču treba dobro istrugati američkim nožem, tvrdom četkom ili špahtlom.

Ukoliko je potrebno, pčelar će je dezinfikovati 4-postotnim ratsvorm formalina ili 5-postotnim vrelim rastvorom deterdženta. Efikasnija je dezinfekcija benzinskom lampom. Očišćena i oprana čistom vodom i osušena na suncu, podnjača se raća u košnicu. Dok traje čišćenje podnjače, dobro je staviti u košnicu čistu, rezervnu podnjaču, da se leglo ne bi prehladilo.

Ako je prezimljavanje bilo uspješno, sve uginule pčele na podnjači i ispred košnice mogu se skupiti u jednu čašu. Velika smrtnost, kao i fleke od dijareje na podnjači, ramovima i zidovima košnice govore o lošem prezimljavanju pčelinjeg društva. Ukoliko postoji sumnja da su pčele oboljele od zarazne bolesti uzorke treba poslati na ispitivanje.

Kada je potrebno da se izvrši pregled većeg broja pčelinjih društava, a pčelaru nedostaje vrijeme, čišćenje podnjača se može odložiti za kasnije. Prilikom prvih pregleda u proljeće se ne dira mnogo u gnijezdo. Samo se letimice utvrđuje snaga pčelinjeg društva, ima li hrane, ima li maticu i u kakvom je stanju gnijezdo.

Snaga pčelinjeg društva utvrđuje se kratkotrajnim otkrivanjem gnijezda da bi se preborjali međuokviri ispunjeni pčelama. Pčelinja društva, koja imaju manju od 4 do 5 međuokvira sa pčelama slaba su. Njima treba posvetiti više brige, kako bi se i ona razvila do glavne paše.

Da bi utvrdili ima li u košnici, treba pregledati sam krajnje satove legla i ocijeniti kolika je količina meda na nima. Kada je u gnijezdu manje od 4 do 5 kg meda ili ga uopšte nema, pčelinje društvo treba po mogućnosti što više prihraniti, jer će inače uginuti od gladi ili će se razvijati sporo. Najefikasnije je prihranjivanje rezervnim satovima sa zapečaćeinim tečnim medom od nektara – rezervni sat se na donjoj strani raspečaćuje do veličine dlana i postavlja se uz leglo na mjesto izvađenih praznih satova ili satova sa malom količnom meda.

Prethodno preko noći treba ostaviti satove sa medom u toploj sobi. Ako u gnijezdu nema polena, obavezno treba dodati jedan ili dva sata sa dobro očuvanim polenom i to pokraj samog legla. U slučaju da nema meda na satovima, pčelinjem društvu treba dodati šećerno tijesto ili, ukoliko vrijeme to dozvoljava, treba sipati u prazne satove sa strane legla 0,5 do 1kg toplog (oko 40 stepeni) gustog šećernog sirupa (2:1).

Ukoliko su pčele bolovale od dijareje usljed nekvalitetne hrane (medljikovac, kristalisani i prokisao med), ti satovi se privremeno vade, a pčelinjem društvu se dodaju satovi sa kvalitetnom hranom.

Poslije završetka pregleda leševi uginulih pčela i drugi otpaci, sklupljeni u sandučetu, prosijavaju se kroz sito da bi se odvojii voštani poklopčići. Sve uginule pčele, skupljene iz košnica i ispred njih, odmah treba spaliti dalje od pčelinjaka ili ih zakopati u zemlju. Svi satovi uginulih pčelinjih društava se izbacuju iz košnice. Ukoliko uzrok smrti nije zarazna bolest, zdravi satovi se mogu koristiti za druga pčelinja društva. Ako je konstatovana zarazna bolest, satove treba odstraniti i pretopiti ili dezinfikovati i tek onda koristiti.

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY