Rašid Zorlak: Zdrava, brojčano jaka i vitalna pčelinja zajednica u zimskim uslovima

Rašid Zorlak: Zdrava, brojčano jaka i vitalna pčelinja zajednica u zimskim uslovima

SHARE

Bilo bi mi drago ako ovim člankom potaknem iskusne pčelare na razmišljanje o ovoj mojoj tehnologi i još će mi biti draže ako neko ko iščita ovaj članak prihvati i praktično primjeni nešto što mu izgleda prihvatljivo. Istina je da, ja svojim angažmanom u pčelarstvu želim da se ova tehnologija prihvati i primjenjuje, uz određene korekcije ovisno u klimatskim uslovima gdje pčelar zimuje sa svojim pčelinjim zajednicama

Pčelarska sezona u našim geografskim i klimatskim uvjetima završva oko 10. avgusta. Do tog perioda sve aktivnosti oko pčelarske sezone se završavaju i praktIčno počinje nova pčelarska sezona. U praktičnom pčelarstvu, početak pčelarske sezone i njen uspjeh umnogome ovisi od samog starta i ja lično smatram da je ovaj period najteži i najosjetljiviji obzirom na teške uvjete koji slijede: zima i zimovanje pčelinjih zajednica. Stoga, kroz ovaj članak želim iskazati moj praktični rad na pripremi pčelinjih zajednica za zimovanje, njihovo zimovanje i stvaranje optimalnih uvjeta za brži proljetni razvoj.

PIŠE RAŠID ZORLAK, DIPL. ING. HEMIJE

TVRDNJA (HIPOTEZA): Svaka pčelinja zajednica će uspješno prezimiti i imati brzi proljetni razvoj ako potpuno spremna uđe u zimski period.

INDIKATORI (činioci) koji potkrijepljuju tvrdnju: 1. Potpuno zdrava pčelinja zajednica u kvalitetno izgrađenom saću, 2. Dovoljne količine kavalitetne hrane, 3. Matica u punom naponu snage, 4. Zadovoljavajući ambijent življenja pčelinje zajednice u zimskim uvjetima

Pčelinju zajednicu trebamo uzimati samo ako ima dovoljan broj „zimske“ pčele koje će uspješno održati mikro klimu i imati snage da u rano proljeće izvede novu generaciju mladih pčela. Svaka pčelinja zajednica koja krajem septembra mjeseca ima osam ulica pčele i minimum tri rama zatvorenog legla garant je uspješnog zimovanja. U suprotnom, pčelinju zajednicu treba pripojiti drugoj pčelinjoj zajednici ili pak pojačati drugom pčelinjom zajednicom.

Kako doći do ovako srednje jakih, prosječnih vitalnih pčelinjih zajednica?

Završetkom pčelarske sezone (oko 10. 8.) produktivne pčelinje zajednice imaju relativno veliki broj starih pčela, imaju maticu koja je nosila cijelu pčelarsku sezonu, male zalihe hrane… I siguno bez adekvatne pomoći pčelara pčelinja zajednica ima veoma male šanse da preživi, a posebno male šanse za kasniji brzi proljetni razvoj.

Lično smatram da je to osnov uspješnosti jačanja pčelinje zajednice. Kvalitetne mlade matice, sigurno je, da će nositi cijeli septembar, a u povoljnim vremenskim uslovima i oktobar; što je još posebno važno – dočekat će proljeće u punoj radnoj formi. (O proizvodnji kvalitetnih matica i sve o njima u nekim narednim člancima, a isključivo iz mog iskustva i metodama koje sam do detalja razradio).

Stare pčele treba maksimalno iskoristiti za pripremu kvalitetne hrane za cijelu pečelinju zajednicu, a čime izbjegavamo opterećenje mladih zimskih pčela. Treba dodavati veće obroke pripremljenog sirupa odnosa 1 : 1. Veoma je važno izvšiti inverziju šećera, tj. izvršiti pretvaranje složenog šećera saharoze u proste šećere; grožđani i voćni šećer, po jednostavnom postupku:

– U deset litara sirupa odnosa 1 : 1 dodati 1 gram limunske kiseline (limuntos). Takav sirup prokuhati i ostaviti da ključa 20 min. Ohladiti i davati pčelinjim zajednicama.

U sadašnjim uvjetima kada na bh. tržištu bez posebnih kontrola postoji veliki broj preparata koji se nude kao sredstvo za oslobađanje pčelinje zajednice od varoe, a koje silom prilika svi mi pčelari koristimo i nastojimo pčelinju zajednicu održati u životu, savjetujem da svaki pčelar vrši prethodno testiranje, pa tek primjenu nekog preparata, a sve prema uputama koje dobije uz preparat. U prethodnom dijelu teksta sam napomenuo da se dodavanjem pripremljnog eliksira stvara imunitet na zarazne bolesti. Pored ovog eliksira ja pčelinjim zajednicama ne dodajem nikakve druge preparate.

Od posebne važnosti želim naglasiti da je američka gnjiloća prisutna na prostorima BiH (da li u obliku truske ili vegetativnom obliku). Na veliku žalost, većina pčelara krije njezinu prisutnost, a kada prodaju neki roj ili pčelinje društvo, problem otkrije novi vlasnik. Moramo priznati da je ta opaka bolest prisutna i da se svi moramo boriti protiv nje. Ja tvrdim da se protiv ove bolesti može uspješno boriti i uspješno pčelariti.

Ne prihvatam po svaku cijenu uništavanje zaraženih pčelinjih zajednica i košnica u kojima žive te pčelinje zajednice. Ekstremno visoke temperature u julu i avgustu, a nepažnjom pčelara kada ne obezbijede uslove za ventiliranje pčelinje zajednice, pčele bježe na podnjaču i zidove košnice, napuštaju leglo, temeratura se podiže iznad 35…  I leglo počinje umirati, mada u prvim danima to i ne izlgeda tako strašno, ali u pozadini su ostvareni idelani uslovi da uzročnik američke truleži prelazi iz truske u vegetativni oblik.

O ovom problemu svi pčelari moraju strogo voditi računa i pri svakom pregledu kontrolisati leglo na američku trulež. Prije uzimljavanja obavezna je kontrola kompletnog legla. U cilju preventive na ovu opaku bolest savjetujem svim pčelarima da pored neprekidne kontole legla izvrše tretiranje pčelinje zajednice sa rastvorom „geomicina“ (jedan gr. geomicina na jedan litar sirupa i izvršiti raspršivanje po ramovima). Nakon primjene geomicina predlažem tretiranje sirupom spravljenog od 1, 5 l sirćeta i 1 kg šećera.

Siguno je da pčelinje zejednice najbolje zimuju na prirodnom medu (izuzev medljike). Međutim, u posljednje dvije godine u ovako ekstremnim vremenskim uvjetima pčelinja zajednica nije u mogućnosti obezbijediti dovoljne zalihe hrane. U cilju obezbjeđenja dovoljnih zaliha hrane, obavezna je prihrana, počev od 15. 8. i to sirupom spravljenim od rastvora šećera i vode  u odnosu 1 : 1 uz dodatak dva do tri posto sirćeta i dva do tri posto pekarskog kvasca (prethodno kvasac rastvoriti u vodi i prokuhati, opjeniti i sadržaj dodati u sirup).

Svakoj pčelinjoj zajednici treba dodavati i pogače počev od 15. 8. i to isključivo kao sredstvo za stimulisanje zalijeganja matice. Obavezno treba pratiti unos polena u košnice i u slučaju slabog unosa, pogače obogatiti sojinim brašnom. Za uspješno prezimljavanje i brzi proljetni razvoj od izuzetnog značaja je i kvalitet izgrađenog saća. Saće u košnici ne smije biti starije od tri godine, a tamo gdje pčelar planira formiranje zimskog pčelinjeg klubeta, saće ne smije biti starije od dvije godine.

Među pčelarima postoji vječita dilema po pitanju u kojem vremenskom periodu uvesti mladu maticu u pčelinju zajednicu. Suštinski, to su dva perioda; od 10. do 20. 8. kada se pčelinja zajednica osposobljava za zimovanje i brzi proljetni razvoj, i drugi period kada se pčelinja zajednica priprema za glavnu pašu, a to je period od 5. do 10 maja/svibnja.

I jedan i drugi period ima svoje prednosti i slabosti. Zato odluke pčelar donosi na osnovu trenutnog stanja u svakoj pčelarskoj zajednici. Dakle, ako se matica uvede u periodu od 10. do 20. 8. garantovan je duži vremenski period zalijeganja matice (cijeli septembar, pa i oktobar) i veoma brzo proljetni razvoj pčelinje zajednice kao i zalijeganje matice tokom cijele pčelarske sezone ( čak do 10. 8.). Slabost ovog termina je velika mogućnost nagona za rojenje u periodu pred glavnu pašu.

Ako se matica pak uvede u periodu od 5. do 10. maja, sigurno je da je izbjegnut nagon za rojenjem u toku pčelarske sezone. Međutim, postavlja se pitanje koliko će ta matica biti adekvatna za narednu pčelarsku sezonu. Generalno gledajući ja predlažem da se mlade matice uvode u periodu od 10. do 20. avgusta.

Puno je napisano o življenu pčelinje zajednice u zimskim uvjetima i o tome se može informirati svaki pčelar u iole bolje napisanoj knjizi. Ovom prilikom želim iznijeti svoje osnovne stavove po ovom pitanju:


Pčela u zimskom klubetu nije u fazi čiste hibernacije, već je to kombinacija hibernacije i neprekidnog kretanja klubeta unutar samog sebe (pčela uzima hranu).

Pčela stvara mikro klimu koja joj omogućava uspješno življenje a ne preživljavanje.

Po prirodi življenja pčelinje zajednice postoji kritični period ospastanka iste.

Pčelinjoj zajednici mora se obezbijediti ambijent življenja.

Pčela je u prirodnom ambijentu od svog postanka do današnjih dana uspješno živjela bez pomoći čovjeka. Međutim, u današnjim uvjetima kada je čovjek, u cilju maksimalnog korištenja pčelinjeg potencijala, pčelu smjestio u neprirodni ambijent, onda joj mora i stvarati uvjete za uspješno preživljavanje, i to isključivo svojim dodatnim radnjama i postupcima. Pod ambijentom življenja treba posmatrati mikro ambijent (sama košnica i pčelinja zajednica u njoj) i opći ambijent kao lokacija pčelinjaka.

Mikro ambijent predstavlja značajan uvjet preživljavanja pčelinje zajednice a pod tim podrazumjevamo: mogućnost održavanja temperature, mogućnost održavanja relativne vlažnosti u košnici, mogućnost objezbjeđenja dovoljnih količina kiseonika.

Temperiranje pčelinje zajednice se obnavlja tokom cijele godine, to čini sama pčelinja zajednica a nekim okolnostima i pčelar mora pomoći. Kako?! Pri uzimljenju pčelinje zajednice pčelar pomaže tako što obezbijedi dovoljne količine kvalitetne hrane kao energetskog izvora, što vrši utopljavanje, a sve u cilju lakšeg održavanja neophodne temperature, što uveliko ovisi i od same podnjače.

Danas, među pčelarima, postoje mimoilaženja u pogledu osobina koje treba da obezbijedi podnjača. Jedni se zalažu za podnjaču samo sa mrežom; drugim riječima da je pčela izložena direktno spoljnim uticajima.

Zime 2007., izvršio sam opsežan eksperiment sa podnjačama. Odabrao sam deset orjentirano istih društava po snazi, po hrani, kvalitetu matica, na isti način izvršio uzimljavanje i utopljavanje. Onda sam pod dva društva postavio klasičnu drvenu podnjaču, pod dva društva žičanu podnjaču bez ikakve toplotne zaštite, pod dva društva žičanu podnjaču sa limom, pod dva društva podnjaču sa drvenom podlogom i pod dva društva žičanu podnjaču sa toplotnom pregradom od čvrstog kartona.

I šta se desilo?! Sva društva su preživjela! Međutim, različiti su bili rezultati u iskorištenju pčelinjih zajednica u toku te pčelarske sezone. Najbolje se pokazala klasična podnjača, pa podnjača sa drvenom podlogom (približno sa klasičnom podnjačom), podnjača sa podlogom od tvrdog kartona, podnjača sa limom, podnjača bez ikakve podloge (odozdo otvorena).

ZAKLJUČAK – Košnica mora i treba biti zatvorena klasičnom podnjačom, ali obzirom na ekstremno visoke ljetne temperature i potrebu intenzivnog ventiliranja zraka, predlažem žičanu podnjaču sa podlogom od drveta debljine jedan do dva cm. Zašto?! Pčelinje zajednice bez ikakve toplotne zaštite iz zime su izašle veoma oslabljenje (matice su za 20 dana ranije prestale nositi pred uzimljavanje, a 20 dana kasnije nositi na proljeće). Čitavu sezonu su kasnile po svim elementima, te predlažem da se taj pristup potpuno odbaci. Pčelinjoj zajednici moramo obezbijediti dobru ventilaciju kako bi uspješno mogla održavati mikro klimu i ubacivati dovoljne količine kiseonika.

Kako se pčelinja zajednica praktično uzimljuje može se vidjeti u bilo kojoj literaturi. Međutim, važno je da pčelar razmišlja i kroz praktičan rad zastupi sve indikatore, čime će biti potvrđena hipoteza i sigurno je da će svaka pčelinja zajednica uspješno dočekati proljeće i imati brzi proljetni razvoj.
Savjeti za sve pčelare (izvršite eksperiment)

ELIKSIR ZA JAKU PČELINJU ZAJEDNICU I ZALIJEGANJE MATICE

U određeni broj pčelinjih zajednica preporučujem da sedmično (tri sedmice) dodajete ekstrakt koji ja pripremam po slijedećoj recepturi i to za sto košnica. U rano proljeće sakupite mladih vrhova četinara (najbolje bor) kada izraste veličine tri do pet cm. Iste rasporediti u deset tegli od po 1 kg. U svaku dodati po 500 gr. meda. Tegle hermetički zatvoriti i čuvati do septembra mjeseca. Med će potpuno rastvoriti iglice i dobit će se gusta masa. Dobro je ovaj ekstrakt uzimati ujutro po jednu kašiku za čišćenje krvi i širenje krvnih sudova.

U periodu cvatnje pelina, melise, bosioka, žare i majčine dušice sakupiti po 5 kg istih (list, cvat, a kod žare i žile). Trave osušiti u hladu. Prije na 15 dana od pravljenje eliksira, u deset plastičnih flaša od po jedan litar istucati po 100 gr bijelog luka, dodati vodu, flaše zatvoriti i čuvati u mračnoj prostoriji.

U toku pripreme pčela za zimovanje i prehranu pčelinjih zajednica, istima treba dodati eliksir i to po 100 ml, a to znači da za sto pčelinjih zajednica treba pripremiti 30 litara elikasira. U lonac dodati 1,5 kg pelina, 1,5 kg žare, 1,5 kilograma melise, 1,5 kilograma bosioka, 1,5 kilograma majčine dušice, dodati 15 litara vode, dobro potopiti trave i lonac staviti na tihu vatru i kuhati oko dva sata. Pred samo ključanje, lonac skinuti sa vatre, dobro poklopiti i ostaviti da se hladi 24 sata. Sadržaj procijediti, dodati tri kg sadržaja meda i borovih vršica, dodati tri ekstrakta bijelog luka uz prethodno cijeđenje.

Time smo dobili eliksir koji dodajemo u sirup. Promiješamo i dodajemo na sto košnica u razmaku po sedam dana. Ovaj postupak obavezno ponoviti u rano proljeće prilikom brzog proljetnog razvoja pčelinje zajednice.

Iz mog iskustva, dodavanjem ovog eliskira pojačava se zalijeganje matice za 30 posto i to u mjesecu avgustu i septembru. Pčelinja zajednica dobija snagu, postaje vitalna i radno raspoložena, što je potrebno pčelinjoj zajednici koja ujedno postaje i imuna na nozemozu i krečno leglo.

Prilikom pripreme pogače, u istu treba dodati ovaj eliksir. Probajte i javite mi vaše iskustvo preko ovog časopisa ili meni lično.

(BH PČELAR)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY