Bišćani Elvir Selimović i Jasmin Hodžić: 20 GODINA ČEKALI POSAO NA BIROU,...

Bišćani Elvir Selimović i Jasmin Hodžić: 20 GODINA ČEKALI POSAO NA BIROU, PA SE OKRENULI PČELARSTVU

SHARE

Elvir Šehić nam je poklonio po jednu košnicu ne bi li nas “zarazio” pčelarstvom. I, upalilo je. Obojica “zagrizosmo”. Ubrzo smo kupili još po 15 košnica i smjestili ih u naš Nacionalni park Una. Pridružili smo se UP “Bihać”, počeli čitati časopis BH pčelar, učiti svakodnevno.

Jasmin Hodžić

Iz Bihaća i vrijednih Krajišnika, stiže nam još jedna sjajna priča iz svijeta pčelarstva. Priča je to ujedno i o egzistenciji, načinu preživljavanja, stilu življenja.

Naime, punih 20 godina, Elvir Selimović i Jasmin Hodžić, komšije i drugari, čekali su na birou za zapošljavanje posao. Tražili su ga i sami, uspjeli ga nisu naći. No, od prošle godine, sve se u njihovim životima okrenulo za 180 stepeni. I to nabolje. A glavni “krivac” za njihov napredak bio je Elvir Šehić, pčelar i predsjednik udruženja pčelara “Bihać”.

Njih je dvojicu, inače svoje komšije, Šehić nagovorio da se počnu baviti pčelarstvom. Dao im je po jednu košnicu, brojne savjete, riječi ohrabrenja. I nadao se skupa sa njima, da neće odustati, da će ustrajati. Bogami, ispalo je baš onako kako se nadao Šehić, ali i Hodžić i Selimović. A priča je ovako počela:

“Elvir je ‘78 godište, a ja ’77. Poznajemo se cijelog života. Elvir je po zanimanju ugostitelj, a ja građevinac. Elvir je oženjen i ima jedno dijete, ja još čekam onu pravu i živim s roditeljima. Obojici nam pomažu članovi porodice i najveća su nam potpora jer je i njima kao i nama dosadilo čekati zaposlenje. Zaista nam nesebično pomažu kako bi se što sigurnije osamostalili i osigurali egzistenciju – započinje priču Jasmin.

“Nakon 20 godina čekanja posla i “boravka” na spisku zavoda za zapošljavanje, odlučili smo se na nagovor predsjednika udruženja pčelara “Bihać”, Elvira Šehića, da i mi postanemo pčelari.

“Elvir nam je poklonio po jednu košnicu ne bi li nas “zarazio” pčelarstvom. I, upalilo je. Obojica “zagizosmo”. Ubrzo smo kupili još po 15 košnica i instalirali smo ih u naš Nacionalni park Una. Pridružili smo se UP “Bihać”, počeli čitati časopis BH pčelar, učiti svakodnevno.

Da se zapravo bave pčelarstvom, potaknuo ih je Šehić, a “ubijedio” BH pčelar.

“BH pčelar nam je puno pomogao. U BH pčelaru smo pročitali neke ohrabrujuće informacije mladih pčelara, mladih ljudi. Pomislili smo, kad mogu oni, što ne bi i mi – pričaju njih dvojica uglas.

Otkrivaju nam kako se žele širiti jer, već su ubrali i prve plodove svog novog zanimanja. Vidjeli su da pčelarstvo može obezbijediti sigurnu egzistenciju.

“Od tih 15 košnica, već smo prve godine (lani) imali uspjeha i izvrcali naše prve količine meda. Dosta meda smo podijelili prijateljima i porodici, a dio smo prodali. Dio zarađenog novca je otišao na opremu, kupili smo nove košnice. Planiramo se širiti i na taj način preuzeti sudbinu u svoje ruke i ne čekati zaposlenje već sebi kroz pčelarstvo osigurati platu i pristojan život.

“Da bi to sve postigli, moramo se educirati i upoznavati nove tehnike pčelarenja, a puno smo naučili čitajući časopis BH pčelar. Časopis je pun pogodak i velika pomoć svim pčelarim, posebno nama početnicima. Svaki izlazak časopisa očekujemo sa nestrpljenjem i sve čitamo više puta, da utvrdimo gradivo. Vjerujte, BH pčelar je postao novina koju čitaju svi naši ukućani.

“Ovom se prilikom želimo zahvaliti iskusnim pčelarima koji pišu za časopis i nesebično prenose svoje znanje na nas mlade i neiskusne pčelare. Puno nas raduje to što se u časopisu daje dosta prostora mladim pčelarima i nadamo se da će to ostati praksa i u budućnosti. Također se zahvaljujemo i našem Udruženju koje nesebično pomaže mlade pčelare – priča ovaj pčelarski dvojac.

Što se tiče daljnjih planova, otkrivaju nam misli i želju da se okrenu ka organskoj proizvodnji meda.

„Imamo sve predispozicije, pa ćemo vidjeti. Organski med se proizvodi na čistom području bez prisustva hemije (kao u Parku što je), košnice se boje eko bojom, koristi se čisti vosak itd., a zbog lokaliteta u Parku gdje nas svojica posjedujemo parcele, organsko pčelarstvo se samo nameće – pojašnjavaju Elvir i Jasmin.

Njih dvojica imaju i poruku za naše čitatelje:

„Danas su mladi ljudi mahom nezaposleni. Neki traže posao kojeg nema, neki i ne žele raditi, čekaju da im sve padne s neba. Pčelarstvo je divno, plemenito i humano zanimanje, a nudi jaku alternativu nezaposlenosti. Osigurava egzistenciju. Zar postoji ljepše radno mjesto uostalom, od boravka u prirodi? Ne. Zar postoji neki posao gdje sami sebi možete štimati radno vrijeme? Ne.

„Mi se samo kajemo što nismo i ranije iskoristili ovu priliku da budemo sami svoje gazde. To zaista može svako. S minimalnim ulaganjem krenuti, pa kako se bude napredovalo, širiti, ulagati u opremu. Jer, koliko vi pažnje date pčeli, toliko ćete i dobiti. To je prvo što smo naučili i dobro zapamtili. Pčela mora biti na prvom mjestu – kažu nam Elvir i Jasmin, pokazujući svojim primjerom kako je zapravo veoma jednostavno doći do posla.

Šta reći osim – ugledajmo se!

Sudbinu ne treba uvijek čekati, treba je ponekad i pogurati!

“Obojica smo shvatili pčelarstvo jako ozbiljno i neprestalno učimo o pčelarstvu. posjećujemo pčelarske sajmove – nijedan ne propuštamo jer ovo je sad naše sve, naša kora hljeba, naša sigurnost, naša budućnost. Ne izostajemo ni sa pčelarskih druženja, slušamo skoro svako pčelarsko predavanje. Nastojimo se što je moguće više družiti sa starijim kolegama i “čuti koju pametnu”o pčelama. Učlanili smo se i u naše udurženje “Bihać” i već prve godine od Udruženja dobili stimulaciju od po 40 kg pogače za prihranu pčela.

“Naš mentor Elvir Šehić kaže da se nada da ćemo nas dvojica jednog dana postati veliki pčelari, jer vidi potencijal i želju u nama.

“Svakako imamo i sreće što nam se parcele na kojima držimo pčele, nalaze u parku Una i u neposrednoj blizini najzanimljivije turističke destinacije “Štrbački buk”. Zanimljivi smo i turistima kojih je jako puno, posebno ljeti. Na našem promotivnom štandu im nudimo naše emdne proizvode.

“Uglavnom, svim mladim, a nezaposlenim ljudima savjetujemo da ako imaju mogućnosti, neka se počnu baviti ovim plemenitim zanimanjem. Sudbinu ne treba čekati već joj hrabro krenuti u susret i rezultati ne mogu izostati.(bhpčelar/E. K.)

 

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY